Join the new world

http://somokon.com/erep/hitcounter.png">

Podlistak o malom poduzetništvu

Nastavljamo se baviti malim poduzetništvom u eRepubliku. Pod malim poduzetništvom podrazumijevamo kompanije koje zapravo u velikoj mjeri nose eRepublik, a to su civilne kompanije koje nisu dio većeg klastera, a po kvaliteti proizvoda kreću se od q1 do najviše q3. Uzima se da ste se upoznali s osnovama osnivanja i vođenja kompanija čitajući razne vodiče. Ono što slijedi je razrada nekih osnovnih postavki, a podlistak će se oslanjati na rad građanina Bucka Rogera, koji mi je izrijekom dao dopuštenje za prevođenje. Ovaj podlistak je međutim jako prilagođen prilikama u eHrvatskoj.

Tema današnjeg članka je stavljanje proizvoda na tržište! Strategije stavljanja proizvoda na tržište su jako vruća tema, osobito kad se za nekim proizvodima pojavi velika potražnja. Primjerice, nakon nedavnih izmjena pravila o wellnessu, svjedočili smo silnom porastu potražnje za poklonima i kvalitetnijom hranom, a donekle i kućama. O kolebanjima cijena oružja u ovisnosti o ratovima nema smisla posebno govoriti...

Povrh menadžiranja wellnesa radnika, o čemu je bilo riječi u prethodnom članku, stavljanje proizvoda na tržište je ključno za uspjeh ili pad kompanije. I ovdje nalazimo nekoliko stilova, odnosno strategija. Hajdemo redom.


Mali dućandžija



U pravilu se radi o rubnom slučaju eBebača koji je osnovao (ili kupio) kompaniju. Takav menadžer strepi nad svojim novoosnovanim poduzećem, pa stalno visi na marketu, ne bi li svoje proizvode odmah stavio na tržište po najnižoj cijeni. Kako u pravilu ima mlade radnike (posljedično, niskog skilla), na market stavlja male količine proizvoda (recimo, u weapon sektoru, pet-šest pljuca) i odmah ih prodaje. Novac stalno dolazi u kompaniju, ali prihodi su mali, a dobit niska...

Prednosti
U kompaniju stalno dolazi nešto para. Možda preživimo do sutra...
Nedostatci
Više malih dućandžija koji se plus-minus istodobno odluče stavljati proizvode na market može lako dovesti do lančane reakcije spuštanja cijena i kolapsa tržišta.


Menadžer prodaje



Ovaj momak se već naučio da rušenje cijena pošto-po-to nije nužno najpametniji put zarade. Zato svoje proizvode stavlja na tržište u većim lotovima; u weapon sektoru (primjerice) to je bilo što između 20 i 50 proizvoda, i drži cijenu. Mali dućandžije ga ne zabrinjavaju: naš menadžer prodaje zna da će tri do pet proizvoda koje su mali dućandžije stavili na tržište otići brzo, a zatim će svoje proizvode rasprodati po razumnijoj cijeni.

Prednosti
Razumna dobit, stabilnije poslovanje.
Nedostatci
Ponekad treba imati živaca i ne popustiti porivu za rušenjem cijene. Rizik da se cijena na kraju ipak sruši, jer nakon prodaje većine proizvoda ostane par komada kojih se nemoguće riješiti.


Zli doktor (ekonomije)



I tako je naš menadžer dobro poslovao, na sveopće zadovoljstvo, sve dok nije imao susret sa zlim doktorom ekonomije. Zli doktor gomila proizvode sve dok može, a onda ih baci na tržište u zbilja velikim šaržama (u wep sektoru, to bi bilo 200 i više komada). Izbacivši toliku količinu, zli doktor si može priuštiti da radi i s manjom dobiti, jer zakon velikih brojeva radi za njega. Zato može diktirati cijene kako hoće, primjerice rušiti ih. Jednom sam vidio kako se neko poduzeće nazvalo 'Sad ću ja malo rušiti cijene' i pod tom firmom bitno smanjilo cijene oružja i rasprodavalo zalihe. Ozbiljno. Na žalost, ne sjećam se naziva orga počinitelja.

Prednosti
Ozbiljna dobit, osobito ako se ne ruši cijena.
Nedostatci
Potrebno je dosta novaca eda bi se u kompaniji nagomilalo proizvoda, a da se cijelo vrijeme ima para i za plaće, i za sirovinu. Izazivanje poremećaja na tržištu.


Cehovi i robne rezerve

Poduzetnici se već dugo nastoje organizirati te regulirati i cijene, i plaće radnicima. Vjerojatno najpoznatija inicijativa je CEH proizvođača oružja u eHrvatskoj. Osnovan je u doba prilične recesije, prije neka tri mjeseca: masivnih ratova nije bilo, a bolnice su vraćale wellness bez obzira na broj borbi. Dakle, u nedoba, kad je cijena wepa q1 bila oko 2,5 kune bruto, a sektori kvalitetnije hrane, poklona i (donekle) kuća nisu bili jaki da povuku gospodarstvo. Zahtjevi CEH-a za visokim cijenama i visokim plaćama nisu se stoga mogli realizirati, sve dok V. (ili IV.) svjetski rat nije dignuo cijene oružja u, reklo bi se, nebesa. Posljedično, CEH se u međuvremenu pretvorio u nazovi-karitativnu organizaciju za dijeljenje oružja građanima. Ideja je i dalje za svaku hvalu, ali ne postoji popis građana koji bi organizirano slijedili zapovjedi, iako je bilo prijedloga, primjerice, ovdje i ovdje. Jednom riječju, u industriji koja je jako podložna oscilacijama u ovisnosti o ratovima, a k tome broji i veliki broj poduzetnika, samoregulacija nije uspjela.

S druge strane, neki manji sektori, primjerice pokloni q1, čini se uspijevaju postići neku dozu autoregulative. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi koliko je to posljedica ponude i potražnje, a koliko rezultat poziva na dogovor, ali nesporna je činjenica da su u sektoru giftova q1 cijene bitno stabilnije.

Spomenimo i državne firme koje postoje radi stvaranja i održavanja robnih zaliha. One bi mogle poslužiti kao tržišni regulator, ali država to čini rijetko: zalihe proizvoda postoje za slučaj ultimativnog prčvajza, a ne za regulaciju cijena. Šteta.

Prednosti
Stabilnost cijena.
Nedostatci
Ako cijene nisu realistično postavljene, ideja kolabira.


U daljnjim člancima ćemo se baviti nabavkom sirovina i zapošljavanjem eBebača.

Hajdemo, narode, vote, sub i shout! Možda nam se ekonomija popravi!

Literatura:
1. Business Guide v1, Stop the Abuse, građanin Buck Roger
2. CEH wepa se opet glasa, Glasnik CEHa, CEH wep eHrvatske
3. Uljuđeno udruženje, PENTYHOSE, građanin Agrammon