Bes anđela

Day 879, 17:55 Published in Serbia USA by Neuricius


Obasjaj me svetlom, da vidim put pred sobom
Crteži u mojoj glavi počinju da zrače zlobom
Trudim se da budem dobar, ali tama mi mira ne da
Zatvaram oči, jer se bojim da gledam
Ispred sebe, jer tamo ne želim da idem
Putem kojim sada kročim, putem koji znam ali njim ne želim poći
Ne želim da iza mene ostanu samo krici u noći…
Toliko puta sam bio na vrhu, gde je samo nebo granica
Svaki put sve je nestalo jednim pokretom zenica
Opet sam na dnu, vrh je još dalje ovaj put
Dajem najbolje od sebe, a završim očajan i ljut
Zašto uvek gubim sve? Ne mogu to da podnesem
Da li nedovoljno žrtvujem se, pa zato ovaj bol u srcu nosim?
Ali ne smem da se predam, iako već na kolenima klečim
Moram da nastavim hrabro ka nečem većem
Nadam se da će moj anđeo čuvar imati ljubavi za mene
I da će oprostiti grehe koji teku mi kroz vene…



Ne nadaj se uzalud već stani na noge
Nema ljudskoj zlobi ni kraja ni konca
Podigni se dečko jer sad tako dole
glavu će ti odseći oni što te vole
Ne postoji čovek da ima jedno lice
Ne postoji riba koja te baš voli
Za njih su sve to kučine i trice
Jer brate razumi, vole kad te boli
Za njih si tek broj još jedan u nizu
dušu da pocepaju, oči da izgrizu
Jer ljudi su danas stoka
to napokon shvati, ne tuguj za njima
Uzmi motku mlati




Gutljaj pića da misli pročisti
Par tableta da bol poništi
U ogledalu osmeh na licu đavola
Grimasa sreće na licu iskrivljenom od bola
Život ide dalje…

Ljubavi mnogo te volim, to zauvek znaj
Znam da nisi htela ovakav kraj
Nekad je bilo malo milion poruka na dan
Sada prazan stan, prizor sumoran
Radujem se samo kada dođeš mi u san
Nemoj da si tužna, nije problem u tebi
Želeći najbolje, došli smo do najgoreg u sebi
Išli smo zajedno, ali smo se usput izgubili
Najveću sreću zajedno smo ubili
Sedimo jedno pored drugog na dve strane sveta
I nosimo svoje maske dok ne pogase se svetla
A kada spusti se tama, puštaju se ruke
Skreću se pogledi, vraćaju se muke
Demoni noći, od kojih nema pomoći
Trčim, padam, ne mogu im pobeći
Borim se protiv očaja kojem ne želim podleći…



Misliš da te volela, šatro nije kriva
Trebao si da sačekaš, pojela bi te živog
Znaš onaj Petar, njen najbolji drug
Znaš da je pričala da ima jezik dug
Pa tek Milan lepi, sa onim BMW-om
Kolko ju je puta provozao lerom
Daj bre sinak puko si ostavi to sve
Kad nađeš poseduj i ne ženi se
Nemoj mi te priče, to kako je dobra
Kako bi te volela sve do samog groba
Ostavi to Šekspiru, Balzaku i O Nilu
Ufati bre vopi, sprži i nargilu
Da je Eva valjala ne bi Adam stradao
I ne bi dan-danas on hodao Hadom
Ljubav ne postoji, izmišljena stvar
Najbitnija stavka je umočiti kar
Sine bar ja znam ovde sam sto leta
Svaka traži više pica kad procveta
Koliko ih imam tek kod mene dole
I u smrti dok gore one labudić vole




Gubim se u očaju, cilj nestaje u beskraju
Pružam ruke, pogled mi se muti
Demoni se smeju, srce mi ćuti
Duša mi strepi i najgore sluti
Boje se gube, muzika prestaje
Da li ovako izgleda kada sve nestaje?
Borim se protiv zime koja me obuzima
Gušim bol koji osećam u grudima
Neću posustati, biću primer drugima
Kojima ste kao meni uzeli sve
Bogovi dana, demoni noći, ja vam kažem NE!
Niste me uništili, srce mi lupa još jače
Dok duša za izgubljenima plače
U osvit novog dana ja vam zavet dajem
Boriću se u ime svih koji vas ne znaju
Ubiću vas vašim oružjem
Pobediću vas ljubavlju
Iskoristiću vašu iluziju da vam nanesem štetu
Biću svetlo u ovom tamnom svetu
Zlo naneseno meni služiće mi za sećanje
Da nikad ne gubim iz vida ciljeve daleke
Samo osmeh na lice i manevrišem kroz prepreke...



Live to Love
Fight the Power
Think Autobot it! ! !


Neuricius & Lucifer