Još ima ljudi koji vas neće pokrasti, koji vam neće lagati, koji vas neće izdati

Day 1,157, 11:57 • Published in Croatia North Korea • by William Thomas Riker

Prije su političari obećavali ta famozna brda i doline (govorim o eRepubliku, u RL-u to još uvijek rade). Prvi čovjek kod kojeg sam pročitao „neću vam obećavati brda i doline“ je Hurkancs, kada se kandidirao za kongres. A onda sve češće i kod ostalih. Sad je to postala „a must write“ fraza u kandidaturama. I dok se na početku iz tih riječi dalo isčitati da je politički kandidat realan, da stoji čvrsto na zemlji (ali i uspravno, ili to samo tako izgleda u našem virtualnom svijetu), sad mi se ta fraza više ne sviđa. Kad bih ju sad pročitao, ne bih pomislio na već spomenuto, već na nešto loše. Kao da kandidat unaprijed odustaje i kaže ljudima da ništa ne može promijeniti. Često puta su neki ljudi u vlastitoj kandidaturi pisali da nisu uopće sigurni trebamo li glasati za njih (Koji cenzurirano si se onda kandidirao?)! Ja sam odlučio uvesti novu frazu, koja to nije. Jer ću se nje pridržavati uvijek i stalno, to će biti moj minimum, lošije od toga neću moći uraditi, samo bolje. Ali znate mene, prvo vam moram objasniti porijeklo te fraze.

Znate već koliko je ljudi bilo banano zbog „sumnje“ da su radili multi račune. Zadnja u nizu je bila msabdeli. A onda sam pomislio, možda to i jest istina (ne mislim na msabdeli, već općenito na hrvatske ljude od formata)! Možda i Asklepije to radi. A možda i Semper5, tko će znat. Tko zna što radi Agrammon po cijeli dan, nije valjda da mu je pisanje članaka dosta? Odgovor je: ne zna ni admin, ni vi ni ja.
Koliko puta sam ja pomislio na stvaranje dodatnih računa! Ne pomislio, pomno razradio preko čijih računala, kojih internet preglednika i mreža sve napraviti, pa brisanje i resetiranje unedogled. I to nekoliko puta, posebice sada kada se dobije 100 zdravlja za novi vojni čin, pa se brzo dosegne level 10. Dosada sam mogao imati SB medalja kao dSoKre! Jedini razlog zašto su moji briljantni planovi propadali je samo moja lijenost. Pa kome se da ustajat subotom prije devet i prošetat do kuma samo da bi s multićima uhvatio odradit sve prije 9 sati, a onda još i koju minutu poslije? Bog mi je svjedok da sam pokušao. Ali nisam došao dalje od zahoda, čim bih obavio jutarnje zalijevanje, umjesto umivanja i oblačenja, pokupio bih se nazad u krevet.
Tu nije kraj. Dok jedni prave multije, drugi kradu s državnih organizacija. E pa i ja sam imao tu priliku, i još ju imam! Vama Ministarstvo obrazovanja možda jest smiješno zbog samog svog postojanja i zbog toga što je ministar obrazovanja zapravo najbeznačajniji ministar u cijeloj vladi. Moram priznati, pomalo je i meni. Pogotovo sada kada je ukinuta mogućnost gledanja donacija, mogao sam prebacivati državni novac unedogled i poslati ga sebi. Da se razumijemo, MO samo u gotovini ima 50 golda i 600 HRK u svom posjedu! I tko bi optužio jadnog WTR-a, čovjeka koji pokušava skrpat MO? Lijepo usmjerimo prst prema Miracu koji trenutno vodi CK, ili prema već bananoj (i za neke trajno okaljanoj) msabdeli koja vodi UD? Jer sav taj novac se nalazi ubravo na CK i UD!
Što se čudite mojim riječima! Pa i ja sam čovjek, i ja razmišljam o mogućnostima. Što, jel' vi možda mislite da npr. Marcusu Aureliusu Antoninusu nisu te misli protrčale onim što on (i još neki) zovu mozak? 😃 Nisu protrčale, već su se vukle danima!
Zapravo, onaj tko nije došao u iskušenje neće znati hoće li moći odoljeti, sve dok mu iskušenje ne dođe (mada mu većina još i potrči). Onaj tko tvrdi da to nikad ne bi napravio, a da nije ozbiljno proveo dan razmišljajući o tome, laže! Da mu tata postane direktor neke računalne tvrtke, stalno bi tamo visio! A s druge strane, ako je tata direktor, ne trebaju mu multići kad ima kreditnu karticu...

Sad smo došli do moje fraze. Naučio sam ju s 10 godina, i bila mi je toliko smiješna (i istodobno me tjerala u očaj) da sam ju danima proučavao, dok se konačno nisam uvjerio da se iz nje ne može izvući zaključak.

Jedan Krećanin kaže kako svi Krećani lažu.

Ja sam taj Krećanin. Vi sad vrtite ovo u krug koliko god dugo želite. Ja se njome još i danas bavim. Za razliku od ostalih, ne smatram da je to gubljenje vremena. Jer sam ipak izvukao zaključak i pouku.
Još kao mali sam otišao s prijateljem na susjedno zemljište gdje se gradila kuća. Sav preostao građevinski materijal smo uništili. Hlače sam uprljao s onim ljepilom za okvire vrata i prozore. To se naravno nije dalo oprati. Rekao sam mami da sam se uprljao u prijateljevom dvorištu. Tada sam imao nekih devet godina. S 14 godina sam dobio prvu jedinicu. Tri dana mi je trebalo da to kažem mami, pratio bih ju gdje god je išla, ali nikako nisam nalazio hrabrost. Kad sam joj postao sumnjiv, konačno sam joj sve priznao. S 18 sam joj priznao kako sam zapravo uprljao hlače. Koje je to olakšanje bilo! 9 godina mi se to motalo po glavi, svaki put kad bih vidio te hlače htio sam nestati s lica planeta.
Osim ta dva puta, ništa drugo nakon toga nisam slagao. Jednostavno sam stvorio neki psihički mehanizam koji sprječava da lažem. Da sam se noć prije potukao s nekim tko je ubijen, i da sam glavni osumnjičeni na ispitivanju, odmah bih rekao da sam se svađao s tom osobom. Iako sam vrlo hladna osoba, i nikad ne paničarim (a srce i disanje mogu umiriti u svakoj situaciji, koliko god stresna bila, tako vam je to kad ste u teškoj kondiciji), ne bih mogao slagati. Jednostavno sam iskren, ne mogu si pomoći.
Kad sam radio neke projekte u školi i sad na faksu i otkrijem rješenje koje drugi nisu u stanju otkriti, htio bih ga zadržati samo za sebe. Ali jednostavno ne mogu, svima sve izlajem makar me nisu ni pitali, niti smo uopće razgovarali o tome. Jednostavno, imam neutaživu žeđ za otkrivanjem tajni! Da ugradem državne novce, jednostavno bih vam morao reći da sam to ja! Makar nikad ne bi saznali da vam nisam rekao.
Uzmite u taj kalup da se trudim biti što objektivniji (čak su mi i psiholozi rekli to i da bih trebao studirati pravo i postati sudac), i ispada da sam još malo pa Vulkanac! 😃

I sad ćete reći (kao i u komentarima na moje prošle članke) kako kao javna osoba to mogu reći, pogotovo jer sam ministar! Ali ja to ne smatram manom, to je moja najjača vrlina. Sve sam vam govorio, govorim, i uvijek ću govoriti. Sa mnom barem znate na čemu ste. I ja sam samo čovjek, ali sam manja „zdapi“ od ostalih jer to ne skrivam.

Zato, neću vam obećavati brda i doline kao političari prošlosti!
Neću vam reći da vam ne obećajem brda i doline kao političari sadašnjosti!
Ali ću vam zato, kao političar budućnosti, reći da neću raskopati našu dolinu da još dublje padnemo!
Reći ću vam: JA NEĆU LAGATI!

Stalno govorite kako želite nove ljude, a ne glave hobotnica čijim krakovima ne možete krajeve naći! Eto me! Ne budite slijepi kao ovaj lik dolje:
Jake kiše prouzrokovale poplave, pa je njegovo selo bilo potopljeno. Svi panično žurili da se spase što prije, neki od njih prolazeći automobilom govorili mu da se s njima odveze na sigurno.
Njegov odgovor je bio "Mene će Bog spasiti."
Kiša je i dalje padala pa se morao popeti na drugi kat, prolazio čamac i ljudi ga uvjeravali da se ukrca, no odgovor je bio isti. Odbio je i pomoć spasilačkog helikoptera.
Voda je porasla, preplavila i krov, ponesen bujicom čovjek se utopio. Kad je stigao u raj, Bog zaprepašteno upita:
- Što ćeš ti tu? Još nije tvoje vrijeme?!
Čovjek odgovori:
- Ja sam vjerovao u tebe?!
Bog:
- Pa poslao sam ti automobil, čamac, helikopter. Što bi ti još?


I nemojte me pitati glupa pitanja u kojoj sam stranci i regiji kandidat. Pa valjda vidite na mom profilu gdje živim i kakvog sam političkog opredjeljenja. Ne okrećem se ja kako vjetar puše zbog medalja...
Ljudi imenovani u članku su navedeni samo kao primjer, umjesto njihovog je moglo pisati i vaše ime.