Kratak zivot sedamnaestogodisnjakinje
![Serbia](http://www.erepublik.net/images/flags_png/S/Serbia.png)
Alexa star
Posle duze vremena, ponovo pisem clanak, jer iskreno prosli put sam izgubio nadu. Ipak 1000 subova je mnogo i tesko postici.
Ali ja sam ove novine stvorio samo zbog medalje i zbog dobre zabave, a onda sam prestao da pisem. Ali kada sam malo pre procitao clanak mog druga LorD.Omega, naterao me je na razmisljanje, zasto ne bi poceo ponovo da pisem, a samim tim i da se dobro zabavim.Takodje cu i iskoristiti priliku da mu i malo pomognem, kolko tolko, pa bih voleo da i njegov clanak procitate http://www.erepublik.com/sr/article/-1-2357970/1/20 😃
U ovom clanku cu izmisliti jednu pricu, ali koja se nazalost desava negde u svetu, sli hvala bogu nikome od mojih dragih.
Kratak zivot sedamnaestogodisnjakinje
Imala je sedamnaest godina. Bila je lijepa, mlada i pred njom je stajao jos dug zivot, ali nazalost, jedan dan je saznala da ima rak. I morala se pomiriti sa time da tu nema lijeka i pomoci, te da se od te bolesti umire.
Doktor joj je rekao da pred sobom ima jos samo tri dana zivota. Dva je dana iskoristila za oprastanje od roditelja, rodbine, prijatelja i poznanika. A zadnji dan su je roditelji odvezli u Slavoniju. Tamo gdje je
upoznala svoju prvu ljubav. Na rukama ju je odnio do malog ribnjaka. Zadnji put je lezala u njegovom narucju, zadnji put mirisala njegovu kosu. Osjecala je njegove ruke oko struka, ljubila je njegove usne.
Na kraju su se posljednji put poljubili i zagrlili, a onda se dogodilo ono najgore. U posljednjem trenutku njene rijeci su bile upucene samo njemu. Rekla mu je: ''Reci mojim roditeljima da me pokopaju tamo negdje daleko od svih. I znaj da sam te uvijek voljela i voljet cu te i u onom drugom svijetu gdje cu biti sama i cekati tebe. Jos jednom ti od sveg srca HVALA za tvoju neizmjernu ljubav koju si mi samo ti mogao pruziti. Dragi, ne zaboravi da te neizmjerno volim''. A onda je njeno srce prestalo kucati i umrla
je sretna u njegovom narucju. Noseci je na rukama, onako blijeda i hladna lica, do njezinih roditelja da im kaze zadnju zelju koju je zazeljela.
Usao je u sobu gdje su bili njezini najmiliji i rekao zadnju njezinu zelju, onako jedva izgovoreci. I naravno, njeni su joj ispunili zelju. Treci dan bio je sprovod , skupila se povorka ljudi, i mladih i starih tuznih lica, oprostili su se zauvjek od nje. On je stajao kraj groba, sav uplakan i tuznog lica, sa velikim buketom crvenih ruza. I spustili su njen lijes u hladnu i tamnu zemlju. Bacio je buket crvenih ruza na lijes u kojem je ona lezala. Crnom i mokrom zemljom poceli su pokrivati lijes kad su svi otisli, a on je ostao da se oprosti od nje. Pricao joj je i govorio lijepe rijeci. Rekao je: ''Ove rijeci upucujem samo tebi. Znaj da te ludo volim i da te nikada necu zaboravit. I ja cu jednoga dana doci tamo gore tebi, i opet cemo biti sretni, bas kao nekada''. Na kraju je ostavio jednu sliku na kojoj su bili njih dvoje i otisao. Poslije se po selu pricalo da se taj mladic nikada nije htio ozeniti niti jednom osim nje ali, nazalost, nje vise nije bilo.
Svaki je dan dolazio na njen grob i uvijek joj je donosi buket crvenih ruza. Pricao je sa njom, mada ona tijelom nije bila prisutna, ali duhom je. I stvarno se taj mladic nikada nije ozenio, jer je njegovo srce kucalo samo za nju i nikoga vise.
Comments
Одвратан си, патетичан и морбидан.
Оправдано заслужујеш да будеш упуцан у чмар и умреш крварећи из истог.
Ako ti se ne svidja to sto sam napisao, mogao si lepo da kazes, a ne da se spustas na nivo majmuna koji jos skace po drvecu i ne zna da broji do 10. Mislim da si jak samo na recima i voleo bih da znam sta bi uradio kad bi smo se sreli.
Изненадио бих се драматичном променом дијалекта којим беседиш, кренуо да зрачим бљештавобелом светлошћу из сваке своје поре, узлетео на око метар изнад земље и нестао у заслепљујућем праску након којег би сићушне искре још неко време падале на земљу, полако се гасећи како се приближавају тлу на којем стојиш.
Канцер вређа; пише се бисмо; један, два, три, четири, пет, шест, седам, осам, девет, десет. Претходни коментар је писан у афекту и извињавам се због тога.