Join the new world

S ONE STRANE ZRCALA

DNK – prirodni svjetlosni Internet i bioenergetsko polje ljudi – Dio: 2

By Juba on 09/05/2012
Autor: Ljubica Šaran
Matrix World


Bez obzira na fantastične snimke biopolja ili bioenergetskog polja oko ljudi koje se snimaju Kirlijanovom fotografijom, PIP kamerom Harryja Oldfilda i kamerama koje je napravio prof. dr. Konstantin Korotkov, skeptici i dalje smatraju da je energetsko polje tj. aura oko nas obična tlapnja i izmišljotina New Agea. No znanstvenici već gotovo četiri decenije izučavaju procese u nama koji pokazuju koliko malo znamo i razumijemo ne samo o biopolju već i o DNK koja pohranjuje i emitira svijetlost.
Zbog boljeg razumijevanja ove tematike, molimo vas da pročitate prvi dio teksta, ovdje. A mi nastavljamo s otkrićima koja potpuno mijenjaju našu percepciju o ulozi DNK i svjetlosti.
Prije nekoliko mjeseci znanstvenici Sveučilišta Tsing Hua iz Tajvana i Karlsruhe Institute of Technology su otkrili kako svjetlost može zapisivati podatke na DNK, i ovaj put UV svjetlo je imalo značajnu ulogu, jer su se podaci zapisivali na tanki sloj DNK zalijepljene na papir,uz pomoć ultra-ljubičaste svjetlosti.
No ovaj tim se nije bavio dubljim značenjem svog otkrića jer im je primarna namjera bila smišljanje jeftinog medija za pohranu podataka.
Kako god bilo, znanost je – iako nepovezano – počela saznavati poveznice između fotona i DNK, što nas dovodi do još jednog interesantnog pitanja, a to je komunikacija stanica u našem tijelu i uloga svjetlosti u toj komunikaciji.
Kako stanice međusobno komuniciraju?

Kada se porežete ili ogrebete, povrijeđene stanice nekako signaliziraju okolnom zdravom tkivu i stanicama da započnu stanično dijeljenje to jest stvaranje svojih kopija da bi ispunile i izliječile nastalu pukotinu ili ranu. Kada se tkivo vrati u normalno zdravo stanje, tkivo dobije signal koji zaustavlja staničnu diobu, ali iako znanstvenici znaju za takve procese oni nemaju odgovor kako se oni zapravo odvijaju i kako stanice između sebe komuniciraju.
Popp je smatrao kako je biofotonika odgovor na ovu nepoznanicu. On je u svojim eksperimentima saznao da su emisije slabog svijetla dovoljne da orkestriraju i upravljaju s popravkama unutar našeg tijela. Emisije svijetla trebaju biti iznimno male jer se komunikacija odvija na međustaničnom nivou točnije na kvantnom nivou. Viši intenzitet bi stvorio previše „buke“ u komunikaciji i ona ne bi bila efikasna.
Vjerojatno je Poppovo otkriće i odgovor zbog čega ljudi emitiraju svjetlost koja je 1000 manja od one koju možemo registrirati našim očima, o čemu smo pisali u prošlom dijelu ovog teksta.
Broj emitiranih fotona ovisi o poziciji organizma na evolucijskoj skali – što je organizam više razvijeniji i složeniji to se emitira manje fotona. Jasno mi je da ovo zvuči dosta čudno i pretpostavljam da ste očekivali drugačiji odnos no i za to postoji razlog.

Bio fotonika prirodnih kristala zrna riže.
Jednostanični organizmi emitiraju 100 fotona po centimetru kvadratnom u sekundi, na valnoj duljini od 200-800 nanometara (nm), što korespondira s vrlo visokim EM frekvencijama čak i u vidljivom spektru svjetlosti, jer ljudsko oko vidi spektar boja i zračenja od 390-750nm, točnije sve valove između infracrvene i ultra ljubičaste svijetlosti, dok ljudi emitiraju samo 10 fotona po kvadratnom centimetru u sekundi, na istim frekvencijama.
U jednoj studiji Popp je snimao jednu svoju asistenticu, zdravu djevojku staru 27 godina, svaki dan u periodu od devet mjeseci, i zapisivao je njezinu emisiju fotona na rukama, licu i čelu. Popp je ustanovio kako su emisije svijetla pratile određene uzorke – biološke ritmove – svakih 7, 14, 32, 80 i 270 dana – primijetio je i sličnosti između dana i noći, danima u tjednu, danima u mjesecu te također ritam godišnjih doba i bioritam svijeta.
Kancerogena oboljenja nastaju kada prestanemo emitirati koherentnu svjetlost
Popp je otkrio da je emisija svjetla kod zdravih ljudi koherentna, no nakon toga ga je počelo zanimati kakvu svjetlost emitiraju bolesni ljudi, naročito oni koji imaju neizlječive bolesti, čim ih je snimio Popp je uočio da oni ne isijavaju svijetlost u prirodnom periodičnom ritmu, što je najvažnije, njihova svjetlost nije bila koherentna. Tijelo je izgubilo moć unutrašnjeg komuniciranja između stanica, i što je još gore takvi ljudi su izgubili svoju „bežičnu“ vezu sa svijetom preko svoje DNK, zbog toga se svijetlo u njima gasilo.

Emitiranje svijetla iz stanica mozga štakora.
No na Poppovo čuđenje, potpuno drugačija slika je bila kod pacijenata koji su imali multiplu sklerozu, kod njih je svjetlo bilo potpuno konstantno i u nepromjenjivom redu. On je oboljele od multiple skleroze nazvao pacijenti s previše svjetla, zbog čega su stanice bile onemogućene u obavljanju svojih poslova, jer su bile zaglušene konstantnom nepromjenjivom porukom.
Previše koperativne harmonije u tjelesnom svijetlu je uništavalo individualnost i fleksibilnost čovjeka, Popp je tu činjenicu usporedio s četom vojnika koji svojim marširanjem stvaraju sve jače vibracije koje slome most pod njihovim čizmama. Perfektna biofotonička koherentnost je optimalno stanje između kaosa i umjetnog reda.

Fritz-Albert Popp.
Popp je također ispitao utjecaj stresa na stvaranje svjetlosti u ljudima, ljudi koji su snimljeni Poppovom tehnologijom za vrijeme napada stresa su isijavali jako puno biofotona – što predstavlja obrambeni mehanizam ljudskog bića, takav mehanizam nastoji utišati vanjsku buku koja prijeti uništavanjem ljudskog zdravlja i psihe, nadjačavanjem vanjske svjetlosne buke, tijelo pokušava stvoriti ponovnu koherentnost isijavanja biofotona.
Koherentna svjetlost je sinonim za dobre vibracije
Nakon svega je Popp shvatio da svjetlost koju emitiraju ljudska tijela može igrati ključni faktor u stvaranju bolesti i održavanju zdravlja. U jednom pokusu on je usporedio svjetlo jaja kokoši koje žive na otvorenom u prirodi i onih koji žive zbijene u baterijama na farmama, jaja slobodnih kokoši su isijavala koherntnu svjetlost za razliku od jaja iz baterija.

Emisija svjetla iz jednostaničnog organizma trenutak prije stanične diobe.
Tada je Popp odlučio snimati uzorke ljudske hrane, najzdravija hrana je imala najmanje emisije svjetlosti i najkoherentniju svjetlost. Istu stvar je zapazio na svim živim bićima uključujući i na ljudima, bilo koji poremećaj u tijelu ili psihi je povećavao emisiju svjetlosti i ona više nije bila koherentna.
Zdravlje je stanje perfektne subatomske svjetlosne komunikacije, dok je bolest i slabo zdravlje označavalo slabu ili prekinutu takvu vrstu komunikacije.
Mi smo bolesni kada se naše zračenje uključujući svjetlost poremete i kada više nisu sinkroni.

Emisija svijetla iz stanica nadbubrežne žlijezde štakora.
Bio fotonika se trenutačno koristi u industriji prehrane, poljoprivredi i alternativnom liječenju no na žalost zvanična medicina odbija njezino korištenje na ljudima jer bi na takav način u jednoj generaciji u potpunosti upropastili farmaceutski lobi i njihovu ogromnu zaradu.
Komunikacija među različitim oblicima života
Iako bi se lako moglo pomisliti da je Popp otkrio gotovo sve na ovom polju, ovaj neumorni znanstvenik je smatrao da nije našao odgovor na jedno od najvećih nepoznanica, a to je neverbalna komunikacija među različitim oblicima života.

Sinkrono plivanje riba.
Njega je iznimno zanimalo kako velika jata riba i ptica sinhrolno plivaju ili lete i u trenutku mijenjaju smjer bez verbalne komunikacije od koje ljudi i naše društvo toliko puno ovisi.
Velika većina ljudi smatra da je naša verbalna komunikacija i jezik jedan od najvećih dometa ljudske evolucije no je li to zaista tako?
Mnogi znanstveni eksperimenti se bave nepoznanicama iz svijeta životinja i biljaka; kako golubovi otkrivaju put kući, kako ptice selice započinju svoju selidbu i uvijek dolaze na mjesto koje su posjećivali njihovi preci, kako kitovi putuju oko Zemlje u strogo određenim ritmovima, kako pčele pronalaze put do najboljih pašnjaka i kako se vraćaju nazad u košnicu?
Pitanja je puno i bez obzira na znanstvene pokuse i studije nemamo ni jedan potpun i smislen odgovor na njih već mnoštvo teorija koje pokušavaju pobiti druge i zauzeti mjesto u opće prihvaćenim paradigmama.

Popp je shvatio da je izmjenjivanje bio fotona i upijanje fotona iz okoliša odgovor na sva gore postavljena pitanja, koliko god se mi trudili vjerovati da je verbalni jezik vrh komunikacije, ona to nikada nije bila niti će biti, a mi smo nekako zbog jezika zaboravili i potpuno zanemarili ostale mogućnosti komunikacije. Kako nadmeno i kako pogrešno.
Popp je bio fotonikom odgovorio i na misterije zvane; telepatija, predosjećaj, intuicija, vidovnjaštvo i gledanje na daljinu, na isti način je objasnio i bio energetsko liječenje, liječenje dodirom, shijatsu (šijacu), reiki i mnoge druge tehnike i pojave koje zvanična znanost pobija i u najmanju im se ruku smije.
Prijenos stanja smrti kroz svjetlosni kanal – zbunjujući znanstveni eksperiment

V. P. Kaznacheyev.
1976., umirovljeni profesor s Instituta za kliničku i eksperimentalnu medicinu u Novosibisrsku, V. P. Kaznacheyev je napravio eksperiment koji su mnogi nazvali „paranormalnim prijenosom smrti“ s jednog organizma na drugi uz pomoć zrake svjetlosti točnije uz pomoć fotonske komunikacije.
U njegovoj studiji koja nosi naziv: Distant Intercellular Interactions in a System of Two Tissue Cultures, Psychoenergetic Systems, Vol. 1, No. 3, Ožujak 1976, stranice: 141-142.

Kaznacheyev je dvije stanične kulture postavio u različite nepovezane sobe u potpunom mraku, stanične kulture su bile postavljene u posude od kvarca, jednu kulturu je povrgavao različitim uzročnicima smrti; virusima, bakterijama, radijaciji, kemijskim otrovima, dok je drugu kulturu održavao živom i zdravom. Između dviju soba s kulturama je napravio prozor od stakla, no ništa se nije događalo na zdravoj kulturi, no kada je prozor od stakla zamijenjen prozorom od kvarca, zdrava je kultura umirala na iste načine kao i ona koja se ubijala.
Točnije zdrava kultura je pokazivala iste simptome kao i ona koja je umirala ili koja je umrla.
Kaznacheyev je bio zbunjen ovakvim događajima i eksperiment je ponovio s različitim staničnim kulturama preko 5000 puta, nakon iniciranja smrti u prvoj staničnoj kulturi, simptomi uništavanja su se ponavljali u zdravoj kulturi u dva sata, nakon četiri sata bi zdrava netretirana stanična kultura umirala.
Kvarcno staklo propušta UV i infra crveno svijetlo dok staklo relativno filtrira i mijenja obje vrste svijetlosti, točnije ne prenosi originalnu poruku već je premeće i kodira.
Kaznacheyev je otkrio da obje vrste stakla prenose vidljivu svjetlost ali da obično staklo zaustavlja paranormalni kanal, dok ga kvarc propušta.
S ovim nevjerojatnim pokusom završavamo drugi dio teksta, slijedeći put ćemo još dublje izučiti bio fotoniku, neverbalnu komunikaciju, biopolja i tajne koje čuva naša DNK.


Preuzeto sa:
https://matrixworldhr.com/2012/05/09/dnk-prirodni-svjetlosni-internet-i-bioenergetsko-polje-ljudi-dio-2/

п. с. Идемо да јуримо 1000 суб. Притом, желим да се нешто и научи из чланака. Па, помозите.