Besposličarenje će me ubiti - izaziva previše razmišljanja!
Darkness.
Nikada nisam umela da budem kučka... Pod time podrazumevam onu izuzetno isplativu osobinu da uzmeš ono što ti je potrebno, ne obraćajući pažnju na to da li ćeš nekoga usput očepiti po prstima ili mu otkinuti glavu, bio taj neko direktno izazivač same potrebe ili samo "kolateralna šteta"; mislim na mogućnost mirnog življenja sa samim sobom, posle saznanja da si nekoga povredio zarad lične koristi, psihičke ili fizičke. To je nešto zbog čega često umem da žalim! Ne traje to žaljenje dugo, ali se dovoljno često javlja... Uglavnom kada me otkinu ili kada neki davno amputirani deo sebe ponovo osetim...
Nikada nisam uspela da se popnem na taj stepenik, čak ni da budem dovoljno dugo blizu da bih ga dobro osmotrila (sa te strane - drugu mu stranu znam do tančnina!)... Savest me je nekako uvek prejako držala. Ponekad pomislim da me je nekom nevidljivom niti zaista i vezala, jer sam skoro nadljudske napore ulagala u to da joj se nekako otrgnem. Pokušavala sam da je slažem, obmanem, da razloge za nešto što ne smatram pravednim izvrnem naopako i skockam drugačije, međutim, svaki put sam bila sprečena da sebi na takav način dam oduška... Čak i kada osetim neko malo zadovoljstvo kada se nekome ko me je povredio desi ono što vidim kao "bumerang efekat", umem da se dugo osećam krivom zbog toga...
Pravila sam sebi, ne retko, gore, zavideći onima koji bez trunke griže savesti otimaju delove tudjih života i njima kite svoj. Na njima se jasno može videti da je takav užitak nemerljiv (mada sam svesna da je izuzetno kratkotrajan), iako, ako imalo razmisim o tome, ne vidim da se na taj način može odagnati bol (samo da se može produžiti neka vrsta agonije)... Čak mislim da se ne mogu zasititi time i da imaju potrebu za sve većom dozom posle svake sledeće... Najteže mi padne to što u tim trenucima zaista verujem da im je bolje, da im je lakše, da time rešavaju sve svoje boli, komplekse i frustracije i duboko žalim što nisam sposobna da se provučem neprimećena od strane savesti sa tako nečim... Često se na kraju i zapitam: ne čini li me to nimalo boljom osobom od njih(?)... (iako ne mislim tako!)
- JA
Comments
Aj da i ja negde budem prvi 😃
Aj! 😃
Zato što si dobra. To se ne može promeniti.
😘**
"Čak mislim da se ne mogu zasititi time i da imaju potrebu za sve većom dozom posle svake sledeće..."
То је у свему "природно накарадном" тако.
"У кревету", у односу према другим људима, (не)делима, тако то иде код људи.
Почне се са нечим благо извитопереним, и онда се клизи у крајност.
Док не изгубиш себе. Попут оне "слике Доријана Греја". И онда једном станеш, осврнеш се иза себе, и не верујеш. Тако се остаје без душе. Чувај своју. И негуј ту савест.
Знам да ће ово што написах већини од оних што прочитају деловати будаласто, али мислим да си ме ти разумела. 🙂
Ooo, odlično sam te razumela i postupiću po savetu! 😉
s`o imas lepu sliku 🙂
ko prava reporterka 😉
Prava, nego šta! 🙂
Znam da previse razmisljam o drugim ljudima,sta ce reci,pomisliti...Tako vodjen ceto uradim strvari na svoju stetu!
Samo biti svoj,jasno i glasno reci svoje,drugi neka misle o tebi!
o7
v
Besposličarenje je najgora stvar za ljude koji mogu da razmišljaju. Mada, otud nekad dođe i neki kul tekst.
''Nikada nisam umela da budem kučka.''
pa nisi feMsi 😛
a i ima ih previse u danasnje vreme :/
Nikada i nisam bila VENCI... 😛
Jel sada treba da napisem nesto pametno o smislu zivota? 🙂
Ako želiš... 🙂
volim zvezdu vise nego kevu. eto 😉
brt, rekao si "nešto pametno" ?!?
xD
🙂
"onu izuzetno isplativu osobinu da uzmeš ono što ti je potrebno, ne obraćajući pažnju na to da li ćeš nekoga usput očepiti po prstima ili mu otkinuti glavu, bio taj neko direktno izazivač same potrebe ili samo "kolateralna šteta".
😉
Lep text 🙂 😘
😘
Nem sta da dodam.
klasičan primjer!
http://prntscr.com/5e54ks
http://prntscr.com/5e54wu
JOJ!
E sad...
Biti džukela nije stvar vežbe... samo malo prirodnog talenta i nedostatka savesti. Nema tu grižnje savesti, jer nema ni "S" od savesti...
A ti samo besposličari i lupaj glavu 😉
Da..., primetila sam da, u principu, takvi ljudi uopšte ne vide ništa loše u onome što rade, pa pretpostavljam da jesu tu osobinu rođenjem stekli... 🙁
Nadam se da ću u skorije vreme početi da posličarim - glavom... 😉
sociopate axaxaxaxa
mozda u ovome lezi odgovor http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/516977/NOVA-TEORIJA-Ljudski-mozak-programiran-da-budemo-fini
Nije teško biti fin... ali samo možda...
Onda očito program, il' ne radi, il' ima neki veliki bag... 😉
Свако од нас води борбу са демонима у нама...
Да додам, демон није митолошко биће.
Он се тера молитвом и постом.
Bravo sabinche lepo napisano 🙂
Dokonost je je zaista opasna, Oduvek to govorim. Pogotovo kad vidim na šta su sve spremni dokoni ljudi (bar većina) da urade/kažu/smisle iz tog osećaja lične beskorisnosti. Često za posledicu ima neko zlo ili u najmanju ruku sebično ili drugo delo obojeno zavišću za nečim što neko drugi poseduje. (osobina ili materijalno).
Drago mi je da je kod tebe dala ovako lep članak, umesto gore pomenutih. Ne mogu svi i da budu većina 😃
hm, sta reci ?
Netreba biti besposlen da ovo sve vidis vec samo treba biti normalan ali posto su se izgubili parametri normalnog zalosno je sto je velika vecina otisla u onu krajnost da je ne normalno normalno mi ostali se tu gubimo i pocinjemo za sebe da mislimo da smo tu mi ne normalni i hvatamo sebe kao da mi gresimo i da smo vanzemaljci.
Draga moja ostani normalna i prati svoju savest !
These phrases!
... Mostly when I'm torn or when a long amputated part of myself again feel ...
I think that the temptation to be a bitch is strongest then, "when a long amputated part of myself again feel"
but how you put the feeling of that moment into words! brilliant!
... to see what happens as the "boomerang effect", I can be a long time feel guilty about that ...
Yes for sure, for everyone who has ever suffered "an amputation", they know that if they inflict this type of damage on someone else, then there will be a "boomerang effect", with all of the associated guilt.
... I do not see that in this way can ward off pain (only can prolong the agony of some sort). .. I even think it can not get enough time and have a need for increasing dose after each following ...
And this is exactly what you can see in a real bitch's face, the growing toughness, the need to inflict greater damage, because they lack the courage to deal with their own "agony".
Great writing! \o/
\o/ 😃
sabbinche , klasican slucaj Emotivne nezrelosti, prvo i prvo, otkud ti znas , da tome kome uzimas, nije bilo predhodno u glavi zelja da se sto pre resi tog sto tebi npr treba, ne mozes sebe da okrivljujes za normalnu razmenu ljudskih dobara, ne bitno da li je u pitanju samo energija, ili su upitanju i materijalne stvari, ponekad i jeste oboma nesto potrebno, onda treba biti covek uzdignuti se iznad situacije pa kroz dijalog doci do zakljucka kome je od dvoje ljudi nesto ili cak neko potrebniji u datom trenutku , ui svcakom slucaju ne treba bez ramisljana i procene po svaku cenu uzeti ono sto ti treba, ali isto tako je glupo ne uzeti ako nekom koji ima to sto tebi treba a njemu trenutno ili za uivek ne treba