podjela Golda ...

Day 1,000, 08:15 • Published in Croatia Croatia • by Rebelsy

...

... naravno Golde koji zlatom sjaje ja niti dijelim niti imam za dijelit. Moj Gold su moja slova, slova koja u nekom normalnom esvijetu trebala bi vrijedit puno više nego zlato ali kako mi trenutno ne živimo u edruštvu u kojem normalne građanske vrijednosti puno znače tako i moj gold tebi koji odustaješ od čitanja članka ne vrijedi baš puno.



Sretno tebi u traženju zlata a mi koji još zrno pozitive u sebi nosimo nastvaljamo jer zlato nije sve što sja ...



Danas neću rimu pisat, neću hvalospjeve citirat. Danas dan je kad samo pokušat ću rezimirat stvrano stanje običnog građana u edruštvu u kojem se nalazi. Dotaknut i okrznut ću na kulturan način veličine ne dirajući u njihova srca i ne dajući im savjete jer tko sam ja da sudim. Moje je da pišem, to moje pravo je. Moje je da slovima pokušam spasim jednu dušu da ne ode, jednu jedinku koja gubi vjeru u sebe a naročito u okolinu u kojoj se osjeća sama i napuštena.



realnost prva ... Baby Boom

Živimo u lažnim uvjerenjima, pričamo floskule iako i sami znamo da nekog velikog pomaka nema a priznajmo to sami sebi neće ga ni biti. Ne za to nisu krivi čak ni oni veliki eHrvati koje za sve krivimo kad nešto po lošem krene. Jednostavno je tako. Naša realnost je da smo iskoristili mase i igru kao takvu progurali u sve pore društva i ona kao takva znana je svugdje.


Škole, prijatelji, društvo svi oni već načuli su o tome, probali je igrat. Većina njih ima stvorenu sliku o igri i mi tu puno nemamo za napravit, naravno trebamo svatko na svom polju pokušat sve ali ...



realnost druga ... prihvat ebeba

Svi mi, a tu neću izostavit ni sebe da ne ispadne da sam svetac busamo se riječima, izvodimo igrokaze i hvalimo se okolo ali kad stvarno pogledamo tko nam dočekuje bebe?

Da znam da ima pojedinaca, znam da ima čak i organizacija koje se trude ali sve to malo je naspram stvarnog napora kojeg bi trebali svi zajedno uložit. Ono malo beba što dođe, njih 30, 40 a ponekad ni toliko trebaju se objeručke primit.



Ne nije dovoljno samo poslat poruku dobrodošlice, ne nije dovoljno napisat da nam se jave kad nešto zatrebaju ili ne znaju. ONE NAS TREBAJU PRVIH MJESEC DANA SVAKI DAN. Sjećam se sebe, slušam ljude koji su odustali i znam kako im je, znaš to i ti. Bog zna koja verzija programa na compu, ništa se neda otvorit i badava on čita da kasnije tek igra postaje zanimljiva. On je sam. On je sam na putu i crnilu dosade a samo ponekad ispred njega iskoći neki lik sa upaljenom svijećom i samo malo mu obasja okolinu.



Zar mislite da on zna ostatak puta? Uzmimo ruku te bebe i vodimo je, ne dan, ne dva već mjesec dana dok ne upozna put.



realnost treća ... veliki eHrvati

To nije novost, oni postojali su i prije, postojat će i sutra jer ljudska priroda je takva. Svi mi imamo svoje razloge zbog čega smo ovdje pa tako i oni da ih sad ne objašnjavam. Razlika koja čini razliku je ta što u ovo sumorno doba erepublika te i takve ljige plivaju na površini i dolaze do punog izražaja. Mi ... da svi mi koji svoje Ja imamo trebamo glasno reć, trebamo glasno pisat jer samo tako spodobe i utvare odlaze u dubine i guše se same sa sobom.



Nemojmo dozvoliti da vrijednosti medalja i zlata postanu vrijednije od morala i eljudskosti, od poštovanja pojedinca i njegove misli.
Kako da šutim kad čitam novine gdje se urednik hvali sa svojim medaljama a one dobivene su boreći se na strani Phenixa? Zar ima i jedan pošten i moralan razlog za opravdanja? Zar odgovor i objašnjenja da on daje tri puta više za eHrvatsku od mene postaje mjerilo ljudske gluposti?

To Mi dozvoliti nećemo ako želimo društvo zadovoljnog pojedinca.



realnost četvrta ... odlazak egrađana

Nažalost ovo je najveća tragedija eHrvatske. Ne sad ne govorim o bebama koje dobiju krila i nakon mjesec ili dva napuste igru jer im se jednostvano nije dopala. Sad pišem o igračima koji su tu mjesecima pa i godinama. Njima igra nije dosadila ( ili barem večini njih ) oni odlaze baš zbog razloga kojeg sam gore naveo.


Pomor emorala i evrijednosti u zajednici kojoj su pripadali glavni je razlog. Badava tri puta više štete nanjeli kad svojim postupcima otjerali ste njih. Njih veliki eHrvati, građane koji svakim danom davali su dio sebe za zajednicu. Svaki pomalo, svaki od njih onoliko koliko je smatrao da može, onoliko koliko je mogao al to što je dao bilo je u dobrom duhu zajedništva a ne misli kako doć do medalje koja bi im krasila prsa.



Vratimo vjeru u sutra, vratimo osjećaj da ima sutra za nas egrađane.




... evo tek sad primjećujem koliko sam slova ispisao, koliko sam zlata podijelio. I ne nisam rekao ništa novo, nisam izmislio toplu vodu jer ona je već izmišljena. Ja samo sam ponovio napisano i pokušao sam dat razlog nekom da ostane. I nije sve tako crno, ima puno pozitivnih stvari koje se kreću, puno projekata koji se bude ili nanovo idu. Za sve nas koji vidimo svijetlo, za sve nas kojima je egrađanin ispred medalje i zlata poruka za kraj;



... nije zlato sve što sja a bome nisu ni spodobe i utvare naša slika ... mi smo eHrvati, mi smo e junaci ma što god oni pisali nakon našeg komentara ...






Rebelsy News; da ne ispadne kako samo kritiziram evo obećajem u slijedećem članku svijetle primjere, primjere koji eživot znače



...