Besmisao
Darkness.
Zamislila sam i otelotvorila reč
koju ne mogu da ponesem
Veću od postojanja
i od smisla života
Zatvorenih očiju i otvorenih grudi
dugo sam joj u glavi davala oblik
merila je i premeravala
menjala joj parametre
da je na bilo koji način
uklopim u nešto poznato
i manje zastrašujuće
Najglasnije što umem
oćutala sam njeno rođenje
svesna da ću je morati uništiti
i svet je istog trenutka prestao da se vrti
Stao je i zanemeo
nad mojim čedom
Zvezda Danica zasenila je Sunce
i mrak je pobegao u moje zenice
skupivši se u njih kao preplašeni dečak
kakav sam i sama nekada bila
pre nego je duga prošla ispod mene
i načinila me ženom
U bljesku saznanja
setivši se na tren svih zaboravljenih preobražaja
svih prethodnih života
od iskona na ovamo
i onih budućih
što će tek da se dese
čula sam zaborav kako mi se šunja iza leđa
Nesposobna da se okrenem
i stavim mu do znanja
da sam svesna njegovog prisustva
razrogačenih očiju
kao po komandi
napravila sam tri koraka u nazad
unutar sebe
Jedan za prošlost
jedan za sadašnjost
i jedan za budućnost
Ubila sam svoje voljeno čedo
spalila sve dokaze da je ikada postojalo
i zaboravila ga
i nikada se neću moći vratiti
tamo odakle sam došla
Ponekad samo osetim nelagodu
i kako mi shvatanje nečeg neopisivog
i bezgraničnog
iznutra, šireći se
razdire grudi
i kako se ja
nasuprot tome
u sebi skupljam
Sabina Embeli
https://sabbinche.wordpress.com/2017/06/28/besmisao/
Comments
V
o7
Ovako nesto cu uvek podrzati 🙂
Hvala 🙂
odlicno kao i uvek
😉
o/
v
Zvezdo Danice,
Budi mi ogledalce
Vetre iz ravnica,
Razmakni ta prozorska okca,
Pa da provirim u njene odaje.....
o7
o7
super, samo tako nastavi o7.
no entendí mucho pero se ve bueno.
🙂
🙂
o7
Wow
o7