NAJVEĆI SRPSKI ŠPIJUNI (1): Pukovnik Petković - vojni diplomata, i obaveštajac
CIRKON 7
ŠPIJUNAŽA je drugi najstariji zanat na svetu, bila je uzrečica penzionisanog generalštabnog pukovnika JNA i VJ Milana V. Petkovića, koji je u špijunskoj istoriji sveta zabeležen samo kao neuhvatljivi Simba (lav), obaveštajac i vojni instruktor boraca za oslobođenje od kolonijalnih režima.
Njegova poslednja misija odigrala se 1999. kada je iskusni "tajni ratnik" vraćen iz penzije na dužnost koordinatora za prijem stranih dobrovoljaca koji su došli da pomognu Srbima tokom NATO agresije.
Poslednje dane života proveo je u nevelikom stanu prepunom knjiga i orijentalnih predmeta, belega na karti uspomena veterana tajnih operacija u Africi i na Bliskom istoku. Za taj deo njegove životne priče znalo je veoma malo ljudi. Pukovnik Petković je bio mnogo poznatiji kao oficir sa diplomom vojne škole San Sir i vojni diplomata, istoričar i pisac.
Mnoge od svojih uspomena je utkao u knjige, da se ne zaborave. Pukovnik Petković je bio i dragocen sagovornik novinarima, koji je ogromno iskustvo pretakao u jednostavna objašnjenja.
- Posao obaveštajca nije samo da prikuplja podatke, već i da kreira događaje. Pre svega da u javnosti izbriše ljudski lik protivnika i da ga zameni slikom zveri koju treba eliminisati. Da li to podseća na sliku Srba u svetu.
NjEGOVE knjige i naučni radovi su pažljivom čitaocu prvi put predstavile "tamnu stranu" Titove Jugoslavije koja je bila umešana u ogroman broj sukoba širom sveta, često se sukobljavajući se sa interesima moćnih zemalja, što joj one nisu zaboravile. Prikazao je i nepoznatu hijerarhiju u kojoj je Stane Dolanc, svemoćni šef savezne policije i tajnih službi, zaključivao ugovore sa zainteresovanim državama i oružanim pokretima prikriveno, preko centra za obuku diverzanata u Pazariću kraj Sarajeva.
Sećajući se tih vremena, govorio je da su Jugosloveni obučili prve mudžahedine koji su im se devedesetih vratili kao bumerang.
- Kod nas su na školovanju bili slušaoci iz Libije, Zambije, Sudana, Egipta, Indonezije, narodno-oslobodilačkih pokreta iz Alžira, Angole, Vijetnama, palestinskog PLO, Polisario i drugih. Šezdesetih godina prošlog veka, Agostino Neto, vođa jednog od tri oslobodilačka pokreta u portugalskoj koloniji Angoli, zatražio je da se njegovi borci obučavaju u JNA. Sklopljen je sporazum o saradnji, školovanju kadra, kao i snabdevanju oružjem i vojnom opremom i slanju jugoslovenskih vojnih instruktora - govorio je Petkovic
U Angoli je dobio nadimak Simba, u prevodu - lav. U tu tajnu misiju je došao redovnim avionskim letom kao civil, a tako je morao i da se vrati u Jugoslaviju. Jedini način da se maskira na terenu bio je da pusti riđu kosu i bradu. To je fasciniralo Angolce, koji nikada nisu videli čoveka obraslog u "lavlju grivu" pa su ga nazvali Simba.
U KUTIJI punih ordena čuvao je odlikovanje i pismo zahvalnosti Agostinja Neta, pesnika, marksiste i prvog predsednika nezavisne Angole.
- To je uspomena na događaj kada je Netov pokret bio potisnut iz centra prestonice Luande u luku koju je grčevito branio, jer su trebalo da pristanu brodovi iz Jugoslavije, sa tenkovima, posadama i municijom. U prvom su bili samo tenkovi sa vozačima. Municija i posada su bile na drugom brodu, za koji je postojala dojava i bio je presretnut. Zvao se "Srbija". To nije bilo slučajno. Ostali smo sa ograničenom količinom municije i morao sam da blefiram. Skočio sam na tenk i pozvao borce da učine isto. Naredio sam da viču i pucaju bez prekida kada uđemo u grad. Tenkovi su jurnuli i obmana je uspela, suparnički pokret se uspaničio i povukao, sa svojim instruktorima iz CIA . U znak zahvalnosti Neto je dao Jugoslaviji dva izvora nafte koje je koristila zagrebačka INA i rudnik dijamanata - ispričao je Petković.
Jugoslavija je često bila posrednik za preprodaju sovjetske ili NATO robe afričkim i azijskim kupcima, nesvrstanim zemljama. Među mušterijama su bili i borci antikolonijalnog alžirskog Nacionalnog oslobodilačkog fronta - FLN. Kada se za to saznalo Francuska je žestoko protestovala i umalo nije rasturila tek formirani NATO. De Gol je posebno oštar bio prema Titu koga je nazivao "ubicom". Svi ovi događaji odrazili su se na raspad Jugoslavije devedesetih.
- Mi smo mislili da pomažemo borce za slobodu i da radimo pravu stvar. Onda su se devedesetih kao dobrovoljci i plaćenici u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu pojavili i ljudi koje je tajno obučavala JNA. Tek kada sam ušao u vojnu diplomatiju shvatio sam kako je naš pogled na svet bio uzak. Nismo znali kakav su uticaj u Africi, Bliskom i Srednjem istoku imali nemački nacisti koji su tamo našli utočište posle Drugog svetskog rata - otkrivao je stari obaveštajac. Upravo je on iz Sirije 1981. najavio masovne separatističke albanske demonstracije na Kosovu.
- Amerikanci su za potrebe Hladnog rata sačuvali celu Hitlerovu obaveštajnu mrežu na istoku Evrope i arapskim zemljama. Oni su postali kadrovi nove nemačke službe BND, koja je obučavala albanske separatiste u Siriji, koji su tamo navodno pohađali islamske univerzitete - pričao je Petković.
OBNOVLjENI obaveštajni centri Trećeg rajha na Bliskom i Srednjem istoku su zakamuflirani u privredna predstavništva. Na čelu najznačajnijeg, u Damasku, bio je Georg Fišer, industrijalac veoma uticajan među arapskim zvaničnicima.
- Iza tog identiteta krio se Alojz Bruner, komandant koncentracionog logora Dransi koji je nakon rata vatikanskim "pacovskim kanalima" pobegao u Siriju. Viđao sam ga na diplomatskim prijemima. Tamo sam sreo i čoveka sa karakterističnim ožiljkom na obrazu. Bio je to Oto Skorceni, osnivač Hitlerovih specijalnih jedinica, koji je zvanično bio mrtav. Damask je bio špijunska kuhinja u kojoj se mnogo toga kuvalo i povezao sam to sa masovnim povratkom Albanaca, tih dana, u zemlju. Poslao sam depešu u Beograd da se nešto sprema na Kosmetu. Odgovor je bio pitanje, da li sam dobio sunčanicu. Nekoliko dana kasnije u Prištini su buknule masovne nasilne demonstracije...
Nekoliko godina posle njegove smrti otvorene su arhive Nacionalnog arhiva SAD i obelodanjeni su dokumenti vojne službe OSS i njene naslednice CIA, koji su potvrdili ovu priču. Istoričari prof. Norman Goda i prof. Ričard Brajtman su potvrdili da je Amerika posle Drugog svetskog rata samo u svoju službu stavila Hitlerovu obaveštajnu mrežu pod komandom generala Rajnharda Gelena, prvog šefa BND.
- Vojni obaveštajci su još od sedamdesetih godina prošlog veka donosili informacije iz kojih se jasno videlo da je Zapad osudio Jugoslaviju na smrt. Nažalost te informacije je jugoslovenski politički i vojni vrh ignorisao - govorio je Petković.
Stari obaveštajac je otkrio da je pukovnik Jovo Čavor, nekadašnji operativac VOS i docnije šef centra ove službe u Podgorici, doneo dragocenu informaciju o sastanku pape Pavla Šestog i šefa bezbednosti Svete stolice, Albanca don Prenka Nrvašaja, sa pukovnikom Makijevom, šefom obaveštajaca Južnog krila NATO, tadašnjim američkim ambasadorom u Rimu, i Ernestom Kolićijem, nekadašnjim ministrom u kvislinškoj fašističkoj Albaniji, koji je postao savetnik američkih predsednika za albansko pitanje.
- Na tom sastanku je dogovoreno da se stvori "velika Albanija". Čavor je poslao informaciju koja je arhivirana kao bezvredna. Kao i ona koju mu je poslao Albanac, veza u CIA, da će Berlinski zid biti srušen, sedam meseci pre nego što se to dogodilo.
Comments
o7
Изванредно. Надам се да ћеш обрадито наше шпијуне од Првог и Другог светског рата а били су истакнути.
Мени је интересантан и овај део у вези збивања на Косову и Метохији 1981. године. У касарни "Маршал Тито" у Приштини је била млада класа војника у време демонстрација. Није било времена за поделу бојеве муниције (или је то био нечији велики пропуст) и војици су се укрцали у камионе. Као под конац су се искрцали и отрчали да обезбеђују значајне објекте у граду. Била је то импресивна слика и демонстранти су поред парола "Косово Репубљик" почели да скандирају и војсци али и Титу. Из Пете армијске области (Загребачке) пробрали су најбоље војнике и послали као појачање у Приштину (појма немам како се и моја маленкост појавила међу њима). Тада смо знали да су се Арнаути организовали да имају војне јединице, а наш посао је требало да буде чишћење терена и неутрализивање истих. Али опет се појавио неко паметан који је протумачио да би ангажовањем ЈНА то изгледало као покушај арнаутског пуча и да би то у свету било приказано у негативном светлу. Уместо воске на Арнауте су слати полицијски специјалци који су били неприпремљени за овакву врсту борбе. Знали смо да је било доста погинулих међу њима. Ми смо били ангажовани као обезбеђење. Ја сам био на обезбеђењу Ининих резервоара нафте у селу Девет Југовића, селу без иједног Србина.
Сигуран сам да би ЈНА успешно неутралисала Арнауте и завршила ту причу да јој је дозвољено. Ту је сада прича о Станету Доланцу, Богићу Богичевићу, Тупурковском, Месићу, Кучану великим издајницима СФРЈ. Тада сам избегао рат и могућност погибије али нисма због тога срећан јер сам присуствовао и био свестан издаје земље.
Stane Dolanc je bio jedan od organizatora afere u Sloveniji takozvana "Jansa".Kad je njihova "Mladina" pocela raspirivati mrznju protiv Jna i Srba
Zanimljiv članak samo što ima manicu, elem, nema baš previše dodirnih tačaka sa istinom.
Prvo, u vezi "biografije" navedenog gospodina.
Ne postoji i nije postojalo formacijsko mesto "generalštabnog" pukovnika JNA i VJ.
Drugo, imenovani ni pod tačkom razno nije mogao imati diplomu Sen Sira a biti u JNA jer jednostavno, JNA nije slala svoje pripadnike na nikakvo doškolavanje ili specijalizaciju u Francusku.
Treće, "govorio je da su Jugosloveni obučili prve mudžahedine koji su im se devedesetih vratili kao bumerang." što je totalna nebuloza.
Zna se odlično ko je njih i gde, stvorio i obučio.
Četvrto, "Prikazao je i nepoznatu hijerarhiju u kojoj je Stane Dolanc, svemoćni šef savezne policije i tajnih službi, zaključivao ugovore sa zainteresovanim državama i oružanim pokretima prikriveno, preko centra za obuku diverzanata u Pazariću kraj Sarajeva." a za sve koji eventualno ne znaju, taj "svemogući" Stane Dolanc je postao Savezni ministar unutrašnjih poslova tek posle Titove smrti, u vladi Milke Planinc 1982 godine kada je ta savezna služba imala vrlo ograničene i tanke resurse i ingerencije.
Peto, jesmo prodavali oružje kojekuda ali nikada nismo imali ulogu u Angoli koju on, prevashodno sebi pripisuje i nismo se bavili onim što on opisuje a usput, hajde malo uključite mozak, ako je bio pukovnik JNA i VJ, a VJ je nastala 1992, znači da je tamo, do 1975, kada je se rat za oslobodjenje Angole završio, mogao biti poručnik a kada priča o dogadjajima iz Alžirskog oslobodilačkog rata, mogao je biti samo eventualno u prvim razredima osnovne škole.
Onaj posao o kome on priča u Luandi, odradili su kubanci, oni su slali "tenkove sa sve posadama".
Šesto, "U znak zahvalnosti Neto je dao Jugoslaviji dva izvora nafte koje je koristila zagrebačka INA i rudnik dijamanata - ispričao je Petković." a Neto je inače umro 1979 godine, a 1980 jugoslovenski konzorcijum koji su činili INA i Jugopetrol su započeli istraživanje nafte u područiju Kabinde i sa eksploatacijom nafte krenuli 1985 godine i dan danas je eksploatišu, sadašnja hrvatska INA i "naš" NIS, konkretno je od tada samo NIS tamo proizveo oko 4,2 miliona tona nafte, imate i na njihovom sajtu podatke o tome, nije nikakva tajna.
Inače, ništa nije dato, koncesija plaćena a i dan danas deo prihoda ide Angoli a koncesija važi do 2025 godine.
Itd, itd...
Iz onoga svega što sam pročitao (ne ovde već u "knjigama" gospodina Petkovića) došao sam samo do zaključka da je on običan hoštaplerčić koji je, naoko, spojio dosta istorijskih činjenica sa još više poluistina i neistina u jedan izdaleka lep paketić.
A "knjige", namerno pod znacima navoda jer je svašta nešto od 1997 napisao, s'početka je to i ličilo na knjige da bi vremenom preraslo u obične brošure i pamflete od 70-80 strana...
E sad, hoćete li sve to da prihvatite i čitate ono, VAUUUUU ili malo da uključite mozak čitajući sve to što je napisao i onda sve to rasčlanite na sastavne delove i posvetite se njima i možda i uvidite koliko sve to jednostavno "ne pije vodu", vaš je izbor.
A usput, za tzv "Aferu Janša" i to da je "je njihova "Mladina" pocela raspirivati mrznju protiv JNA i Srba"...
Meni lično niko ne mora i ne treba da priča i prepričava šta je to pisalo u tim novinama, fizički sam imao i imam i sada skoro sve te brojeve "Mladine od 1997, kao i Mariborske "Katedre", ona je inače bila zabranjivana u Srbiji i često stavljana ovde, u istu ravan sa "Mladinom"(a zbog naslovne strane inače, da li Vas sve to malo podseća na neke današnje dogadjaje ovde kod nas sada? Primer, na jednu naslovnu stranu su stavili reprodukciju Belog andjela iz Mileševe sa likom Slobodana Miloševića i na to je se digla graja ovde po medijima kako se jeliti vredja Srbija i srbi i zabrane ga... smešno).
E sad, što se tiče "Mladine", pitanje je sad, koliko se pod raspirivanje mržnje protiv JNA može računati to što su pisali o izvozu oružja u Etipoiju i tadašnjeg ministra odbrane Branka Mamulu zvali "trgovac smrću" (da li Vas i to podseća na neke dogadjaje ovde i sada) i od tih članaka je zapravo sve i krenulo 1987 a onda su 1988 došli u posed dokumenata sa, inače zatvorenog sastanka CK SKJ o njima i potrebi da se pohapse novinari i disidenti u Sloveniji...
A onda je počivša JNA krenula u "protivofanzivu" ponašajuči se poput slona u staklari i organizujući ono Vojno sudjenje u Ljubljani, koje je inače jedna pravna bruka, em iza zatvorenih vrata em na osnovu dokumenata koji inače nikada nisu obelodanjeni i samo se na kraju njoj samoj i olupalo o glavu jer tek tokom tog sudjenja i posle njega dolazi do homogenizacije u Sloveniji a protiv JNA i samim tim, SFRJ.
E sad, što su srbi doživljavali JNA kao "njihovu" pa svaki "napad" doživljavali i kao atak na sebe, to je druga priča...
I onako, da se zna... mi uglavnom za Janšu znamo i njega spominjemo kada se o tim dogadjajima priča a istine radi, u toj "aferi" su još tri imena, dva slovenca i ejdan srbin, rodjeni kruševljanin koji je radio kao novinar i urednik u "Mladini".
Колико ме сећање служи Јанез Јанша је био Министар одбране Словеније за време ратних збивања у СФРЈ. Знам да су га појединци оптуживали да је учествовао у шверцовању оружја за Хрватску и БиХ али није никада процесуиран. Сматрам да је он ратни злочинац јер је наредио да се убије 40-так војника ЈНА који су били у повлачењу из Словеније. То је било потребно да би Словенија добила један мали али и прљав ослободилачки рат. Међу убијеним војницима нису били само Срби. Јанша је предводио територијалну одбрану Словеније. Какви су то јунаци били је и убиство поручника Пантелића у Илирској Бистрици који је био један од мојих старешина. Био је добар човек, храбар официр и отац двоје малолетне деце.
Кухиња се налазила у тенковској касарни на једном крају града и требало је пешадији и лакој арзиљерији достављати храну која је била лоцирана на супротно крају града. У типичној сачекуши из заседе су изрешетали возило у којем је био и убили и њега и возача. Никоме нису били претња. Све значајно што се изградило у Илирској Бистрици је урадила војска. И ово је ваљда захвалност.
Има много докумената о злочинима словеначких територијалаца и за то би по командној дужности Јанша требало да одговара. Надам се да је правда достижна.
Ja sam govorio o tzv aferi "JAnša", znači dogadjajima 1987-1989 a ne raspadu SFRJ.
I kada ste se već dotakli toga, i spomenuli Pantelića, inače čovek se zvao Slobodan Pantelić, kapetan po činu (u trenutku smrti star 45 godina, rodjen od oca Obrada i majke Mileve, u selu Šljivovica podno Zlatibora, žena mu slovenka, Marija, sa kojom je imao sina Ljubena), ubijen je 29.juna 1991 godine, pred graničničnim prelazom Škofja na granici sa Italijom, zajedno sa njim, ubijeni su, Branko Sedlar, gradjansko lice na službi u JNA iz garnizona Rijeka i Osmani Mehmedin, vojnik na redovnom odslućenju vojnog roka u JNA, iz Makedonije.
Vozilo nije izrešetano u sačekuši n'o su zaustavljeni i izvučeni iz vozila i tom prilikom, sva trojica ubijeni sa po jednim metkom u potiljak a potom, vraćeni u vozilo i vozilo naknadno izrešetano da bi ličilo da je na njih pucano iz zasede, misleći valjda da niko neće konstatovati.
Inače, o ovom zločinu je prvi progovorio Konrad Kolšek, bivši komandant V vojne oblasti, penzionisan 29.juna 1991 godine o čemu, konkretko u svojoj knjizi Uspomena govori sledeće,
"Indikativan je izveštaj pomoćnika komandanta za političko pravni sektor 13. korpusa, pukovnika Mirka Vukanovića koji je u 11,30 časova poslao službeno nadređenoj komandi, pukovniku Predojeviću sledeće: “Na graničnom prelazu Škofije neočekivno su nas napale oružane snage Slovenije, pri čemu su izgubili život kapetan 1. klase Slobodan Pantelić, leš su našli u karoseriji, vojnik-vozač Mehmedin Osmani, našli smo ga u kabini vozila, i vozač-civil čiji smo leš našli na karoseriji. Svi su bili ubijeni metkom u potiljak. Njihova tela su naknadno ubačena u vozilo. Ovu trojicu pukovnik Krtinić je 29.juna 1991, godine poslao sa karaule Škofije na istoimeni granični prelaz, a izvršena obdukcija pokazala je da je “picgauer” upao u zasedu, a njih terojica sa leđa hicem u glavu likvidirani...." pa je dalje, zabeležio i sledeće:
“Za ovom trojicom poslato je pojačanje, oklopno vozilo koje su slovenački teritorijalci gađali protivoklopnim ručnim bacačem. Tu su još teško ranjena dvojica starešina, koji su prevezeni u Beograd, ali su podlegli ranama. Ranjeni su još dva oficira i jedan vojnik ali su uspeli da se dočepaju granice gde su im u pomoć priskočili italijanski vojnici...”
I to jeste bio ratni zločin, kao i streljanje ona tri vojnika na karauli Holmec ali izgleda, kako ni slovenci ne žele da "njihov rat" bude zaprljan eventualnim ratnim zločinima pa tvrde da ih nije bilo, tako zapravo skoro nikome ni ovde nije bitno (osim članovima porodica) jer istine radi, tamo nije ubijen neko što je srbin ili musliman ili hrvat već što je pripadnik JNA pa je tako recimo bilo i slovenaca pripadnika JNA koji su ubijeni od strane slovenačke TO (da ne nabrajam sada ovde imena svih 45 stradalih sa strana JNA) a JNA odavno nije ovde na ceni.
A što se tiče komandne odgovornosti, na kojoj insistirate... možda je i ima a možda i nema, da li je naredio ili nije, da li je bio upoznat ili nije...
Ali svakako postoje izvršioci, i što je najgore, znaju se imena ali zarad političkih intersa, to nije mrdulo sa početne tačke i koliko je krivica do Slovenije, krivica je i do Srbije, sa jedne strane zarad njenih gradjana koji su tamo stradal, a druge, i i činjenice što se samoprozvala pravnom naslednicom bivše SFRJ.
Потсетили сте ме и имена, Слободан Пантелић. ДАвне 1981. године био је поручник и командир III пешадијске чете у Илирској Бистрици. Са њим сам имао контакт када смо заједно били на неком од дежурстава. Сетих се и имена доње касарне у којој је била кухиња, Трново. Ову информацију коју сам изнео сам негде прочитао али и добио неке непроверене информације. То и није битно, чињеница је да су га убили територијалци. Касније сам могао да прочитам и ову информацију коју сте навели. Не верујем да постоје документа која везују Јаншу за овај али и друге злочине Словенаца. По ставовима које је имао према ЈНА може се претпоставити његов "допринос" злочинима. Због претпоставки не може му се судити али може због командне одговорности јер је био на челу територијалне одбране. Због командне одговорности се судило већини Срба у Хагу.
Седиште свих савезних органа је било у Београду. Србија је била и највеће република у СФРЈ. Не знам како иде поступак око проглашавања правног наследника али је некако и логично да то буде Србија. Апсолутно се слажем са тобом да је нечињењем неких правних радњи Србија и сама допринела да се ови злочини не процесуирају, макар пред домаћим судовима.
Пала ми је на памет и нешто што нема везе са овом темом. Словенци су својевремено тражили од Београда, уочи рата, Титове аутомобиле зарад некакве изложбе. Никада их нису вратили иако постоји папир који их на то обавезује. Колико знам власти у Србији то не интересује.
Jeste, jedan deo automobila, ne svi, ustupljen je tj. pozajmljen za izložbu Tehničkom muzeju u mestu Bisto pored Vrhnike, 1986 godine i to na 5 godina i tamo se i dalje nalaze...
Tu je Rolls Royce Phantom V, kabriolet sa četvoro vrata, Horch 951A Pulman kabriolet Glaser, dobijen od Sovjetske IV armije kao ratni trofej i koriščen do 1960, blindirani Mercedes Benz kupe, iz 1939 godine, namenjen Aleksandru Leru al zaplenjen 1945 godine, Packard 12 1508 iz 1937, Staljinov poklon i blindirani Packard custom 8 koji smo sami nabavili, pa dalje, isto iz SSSSr-a, poklon od Hruščova 1955, dva ZIS-a 115... Pa dalje, četiri Cadillaca, Cadillac V12 Fleetwood Convertible Sedan iz 1936, ratni trofej poklon od Maršala Tolbuhina, Cadilac Series 62 Sedan iz 1947, Cadilac Eldorado Series 62 Convertible iz 1955 i poslednji, DeVille sedan.
Tu je i jedan Lincoln Continental Convertible Sedan iz 1965 kao i jedna Zastavina Fiat Camagnola, poklon kolektiva Crvene Zastave 1959. godine.
A vodjeno je više razgovora oko njihovog vraćanja, poslednji 2018 kada je dogovoreno formiranje radne grupe koja će se baviti tim vozilima ali takodje i zahtevom Slovenije za povraćaj negde oko 300 umetničkih dela koja se nalaze u muzejima i državnim ustanovama u Beogradu.
U Srbiji, tj. Beogradu, ostalo je 6 titovih vozila, 5 mercedesa pulman 600, 1 blindirani, 1 kabriolet i tri standardna sa po 6 vrata i svi su kupovani izmedju 1964 i 1978 i opremljeni po Titovim zahtevima kao i jedan Rolls Royce Phantom V iz 1960 godine.
I ova vozila u Beogradu, koriščena su u protokalrne svrhe do 2000 godine.
Istine radi, ona vozila koja su uSloveniji, ona su od 1986 u muzeju izložena i dostupna svakome ko poseti muzej a ova u Beogradu se nalaze zaključana iza "sedam mora, sedam gora i sedam brava" u kasarni Garde na Topčideru... poslednji put kada je neko "sa strane" mogao da vidi neki od njih jeste bilo 2016 kada je Rolls Royce bio izložen na Kalemegdanu, pored Vojnog muzeja za "Noć muzeja".
Sa moje tačke gledišta, bolje i da ostanu u Sloveniji izloženi n'o da ih ovde drže u garaži.
Posebno imajući u vidu da je ovde u Beogradu, izmedju 2000 i danas, jedan od Mercedesa jednostavno nestao, sada ih zvanično ima 4 + Rolls...
U Sloveniji su svi na broju!
Mala ispravka... 2013 ih je i dalje bilo 5 na broju, tada su pustili novinare portala autoslavia.com u krug i pokazali im ih, i provizali ih nekima od njih a 2016 godine, za tu izložbu "Noć muzeja" koju sam spomenuo, priča je spala na 4 mercedesa i jednog Rollsa...
Dobar članak
Očekujem nastavak
Komentari još bolji!
♥️🇷🇸