Repriza
Darkness.
Gledam sebe
kako se vučem po bojištu
sopstvene nekada snage
nemoćna
ali i dalje uporna
obezglavljena
izranjavljenog tela i osakaćene unutrašnjosti
u potrazi za svojim izgubljenim udovima
I dok se borim za vazduh
dugo i očajnički
sa tvoje strane šareni se život
i ja svojim iskopanim očima
svakodnevno mogu da gledam
kako planirano teče ne dotičući me
Ti me posmatraš kao film
dostupan u svakom trenutku
provučen kroz popodnevni odmor
čijem se kvalitetnom sadržaju
nisi nadao čitajući naslov
Ne trepćući
otvorenih usta
sa daljinskim upravljačem u ruci
zavaljen u toplu sigurnost fotelje u dnevnoj sobi
samo jednim pritiskom palca na dugmence
u trenutku kada ti se ne dopadne scena
ti jednostavno odsečeš od sebe
sve ono što ja
kao posledicu verovanja u tvoje obmane
svakodnevno proživaljavam
Tada tvoj šareni život nastavlja da teče
bez obzira na masakr
koji ostavljaš za sobom
Sabina Embeli
https://sabbinche.wordpress.com/2016/06/26/repriza/
Comments
odlično!
svojim pjesmama uspješno pokazuješ da je umjetnost najintenzivniji doživljaj svijeta
Hvala!!! 🙂
sjajno 🙂
Hvala. 🙂
http://www.erepublik.com/sr/newspaper/zavisne-novine-32-285713/1
Sabina, hvala ti 🙂
A na čemu, ako smem da znam? 🙂
"kao posledicu verovanja u tvoje obmane
svakodnevno proživaljavam"
🙂
Aha... i ti "voliš" da ti mažu oči... 🙂
Jbg, nema na čemu, kako god da si to uglavio u neke svoje gluposti. Šta da ti kažem...
samo tako, sve bolje i bolje 😉
Hvala, Mili. 🙂
Podsetilo me na ovo - sličan je motiv, samo na nivou drušvenih mreža
https://youtu.be/QxVZYiJKl1Y
Stvarno sli;no...
slično* (mrzim posledicu restarta kompjutera - vraćanje tastature na staro) 😃
Ne shvatam kako vidis sebe ?
U kom smislu?
samo trolujem