Buđenje
Darkness.
Noć se skrila u odeždu dana
Kukavica poremećenog časovnika
odnekud se čuje
Tama se kroz udisaje uvlači u vene
i teče nemilosrdno
crna, hladna i obuzimajuća
a istina, smislena i bolna
spušta se teška na veđe
Sedi naspram mene
izmišljena senka
otelotvorenje moje zamišljene sreće
i gleda me očima jelena
ustreljenog u trku
Tišina pojela vreme
Ne poznajemo se više
Izmislili smo jedno drugo kao utehu
za sve propuštene prilike
i pogrešne odabire
Pričam sa sobom
Nemoj me moliti ništa
neću te noćas terati da se osmehuješ
boli me odavno grč na tvom licu
predugo kontriram sebi
Pustiću te da se na moje oči raspadneš
u miru i u tišini
pa ću se i ja raspasti za tobom
Naši će se delovi pomešati
i ti ćeš shvatiti da si propustio da živiš
Uvidećeš da si, vezujući me za svoj NEživot
svoje nepostojanje utkao u mene tako silno
da sam i pored tebe ostala sama
u izmišljenom zajedništvu
A ja, ja ću nestati u pravcu nevremena
i utopiću se u sve vode koje nose boju voljenih očiju
ne bih li ih, neiživljene, doživela
ne bih li, neiživljena, živela
Sabina Embeli
https://sabbinche.wordpress.com/2016/06/18/budenje/
Comments
prvi, đe tenkovi
I dalje na marketu... 🙂
opet sam moram krasti.... pa dokle više 🙂
Do daljnjeg. 🙂
🙂
o7
Хубаво е!
Имаш данни за поет, продължавай напред! 🙂
Hvala puno. 🙂
lepo 🙂
Hvala. 🙂
Lepo 🙂
Hvala. 🙂
U jbt 300 cc os endorsb🙂
Sto da ne? Mislis da ne vredi...? 😛
Ma ja jedva skupim i 50 hahaha eto sto hahah
🙁
Нисам заслужио да ми пишеш песме...
Morala sam da te spomenem, makar samo u drugom stihu... 😘
i u 11.
...ubitacna kombinacija stihova... 😛
(htedoh reci da se fino odabrao)
i osmeh na usnama ume biti bolan, baš kao ,... grč što ga lice krije
Ume...