San zimske noći

Day 2,212, 04:44 • Published in Bosnia and Herzegovina Bosnia and Herzegovina • by s1haya
Bio je lijep zimski dan.
Kad se malo bolje razmisli, ovdje su svi dani bili lijepi.
Čak je i snijeg padao samo ako ste to vi željeli, pritiskom na dugme.
Isto tako ste ga mogli i zaustaviti kad vam dosadi.
E-svijet bio je šarena ravna ploča.
Ako bi kome palo na pamet da tvrdi suprotno bili su tu revolucionari, uvijek spremni da vrbuju one koji tvrde da je svijet okrugao, spremno vičući da je okrugao svijet masonska zavjera.

Uloga uštipaka u masonskoj čorbi



( u glavnim ulogama: tri masona, trol, taze kralj, opšti metež, uštipci, planina, patuljci i maska)

Vjetar je zavijao ravnicom. Noć je bila mračna i bez mjeseca.
Bila je to noć u kojoj su patuljci igrali šah i jeli uštipke.
U središtu vjetra bila je oluja, u središtu oluje kazan a oko kazana tri masona.
Jeziv glas zapišta: „ Trebalo bi staviti još mrkve, a i bibera“
Drugi, autoritativan glas reče: „Može može, slobodno zapapri čorbu, ne pravimo večeru pa da
mora da bude jelo koje nije teško za želudac. Ručak je ipak u pitanju!“

Bila je to veličanstvena oluja.
U noći kao što je ova patuljci igraju šah, sve sa pionima i tronovima kraljeva.
I jedu uštipke. I svo vrijeme varaju.

U noćima kao što je ova masoni izlaze napolje.
Istina, oni uvijek izlaze napolje, iako ih smatraju mrtvima.
U skladu sa svojom neživom prirodom, masoni nemaju nikakvih ambicija
za napredovanje u karijeri i zbog toga nemaju vođu ali se uvijek zna ko je glavni.
Masoni takođe nisu ni društveni, možda baš zbog toga ili uprkos tome,
u revolucionarnim očima su uvijek krivi.
Skupa sa morskim krastavcima, konjićima, zvijezdama i spužvama,
i ostalim plodovima mora, uglavnom nejestivim.

U noći kao što je ova, obično neko strada.
Ovoga puta kockica sudbine pala je na trola, vođu revolucije, velikog Oberona.
Kao što običaj nalaže, stradavanje je imalo smrtonosne posljedice po život dotadašnjeg trola.

Oberon je ležao u predvorju sa bodežom u prsima.
Nakon prvobitnog šoka, pridiže se, otrese prašinu sa revera i shvati
da je neko ko je veoma nalik njemu ostao da leži na podu.
Bilo je to snažno i dobro tijelo revolucionara, godinama se starao o njemu,
ali sada je imao važnijeg posla, mnogo važnijeg, kraljevskog dapače.

Sudbina, položi ruku na kraljevo rame:
„ Eto i to je riješeno“
-„Kako moliću?“

Sudbina uzdahnu:„ Znači niko ti ništa nije spomenuo?
Nisu te na ulici presretali ludi proroci, nisi čitao horoskop?“
-„Ne“

„ Riječ je o patuljačkoj partiji šaha, znaš.. kladili su se na tebe.
Biće da si pobijedio i očito je da su oni dobili partiju.“
-„ Ali.. ako sam ja.. kako .. oni... aaam“
promrmlja novonastali kralj zadovoljno, nije da je baš razumio u čemu je pobijedio,
ali ta sama riječ je u njemu pokretala valove zadovoljstva.
„ I šta sada da radim?“, upita.

Lice Sudbine se pomalo ukrutilo,
oči joj zaiskriše a onda bez riječi nestade u noći.

Bila je to olujna noć, sve sa munjama, gromovima i bez mjeseca.
Novokrunisani kralj zbunjeno se osvrtao po predvorju
i sa čežnjom pogleda svog bivšeg sebe na podu.
Revolucionar mu namignu i reče:
„Ne beri brigu, biće kako bude a ako bude kako ti se ne sviđa, samo reci masoni!
Oni svakako uvijek zapapre čorbu! Al pazi i na uštipke!“