Join the new world

Ne mora da bude mračna i olujna noć da bi se desilo nešto zlo i naopako. Ne mora da bude noć uopšte.

Grad se polako budio iz popodnevnog drijemeža. Nešto urlajuće i nevidjljivo protrčavalo je ulicama ostavljajući za sobom neugodan miris.
U sjedištu Lože Veliki Majstor Ezoterit Svjetlucavi pokuša da nabaci dostojanstven izgled.
Znao je da nije rođen za Velikog Majstora, tu titulu uoošte nije želio. Imao je 98 godina i dogurao je do toga tako što je pažljivo izbjegavao da predstavlja prijetnju. Cilj mu je bio da završi svoju raspravu o malo poznatim eskimskim vještinama štavljenja tuljanove kože u 9 tomova.
Još jednom se protegnu i zijevnu... Nešto urlajuće i nevidljivo uleti mu u usta.

Rasprava se vodila u biblioteci Lože. Bibliotekar je otvarao i zatvarao usta pokušavajući da dođe do riječi.
„ Dobro što pokazuje ambicije, može se podnijeti. Ali taj zadah...“ reče Majstor od zlatne Podvezice
„ Prošlo je skoro deset dana i on ne samo da nema namjeru da uskoro umre, već izgleda kao da mu je ostalo još pola vijeka. Svako jutro radi gimnastiku, čak se i kupa.“ Sa zgražanjem doda Majstor od kuhinje
„ Ono što je najčudnije je da je prestao da piše svoju knjižurinu. I okreće stvari, umišlja, jutros je za doručak tražio desnu nogu od fotelje, i to je zahtijevao da mu ja spremim! Ja! Majstor Ključar!“
„ Mene pokušava da hrani lješnicima, kaže da sam vjeverica. Kad nešto govorim, isto kao da pričam sa zidom, on samo ponavlja – Nemam problem s tim, imam dovoljnu zalihu lješnika!“ doda i utučeni Majstor od desete Potkoljenice.
Graja je ispunjavala prostoriju do plafona, kroz neraspoznatljiv metež zvukova probi se konačno bibliotekarov glas:
„ Gospodo... mislim da je riječ o opsjednutosti.. imali smo ranije slučajeva..“
„ ... prema zapisima, da bismo uspješno izveli ritual, sve što je potrebno je zvonce, knjiga i svijeća.“ Završi bibliotekar i začudi se primijetivši da je buka prestala i da ga svi stvarno slušaju šta govori.

Oluja mirnog popodneva je šibala kroz prazne prostorije Lože. U Velikoj Sali, osam najistaknutijih članova Reda okupili su se na uglovima oktograma.
Moguće je da oni i nisu bili naistaknutiji, ali svakako su imali najveću moć preživljavanja. Ispod svakog masona devetog nivoa bilo je bar njih dvadeset na osmom nivou koji su pokušavali da ga zbace.
Iz tog razloga masoni su bili veoma sumnjičavi prema velikim dlakavim paucima u svom krevetu i drobljenom staklu u puri.
U centru oktograma zavezan za stolicu sjedio je Veliki Majstor.
„Pa dobro... da počnemo..“ reče bibliotekar
Majstor od zlatne Podvezice dozva mlađe pripadnike Bratstva koji donesoše razne magijske predmete.
Osam glavešina devetog reda bili su tradicionalisti, ali isto tako i kratki sa strpljenjem tako da nakon 4 minute Bibliotekar izgovori završne riječi čini.
Vazduh u središtu oktagrama se presijavao a iz centra. Veliki Majstor zijevnu i nakon toga zahrka blaženim snom.
Nešto nevidljivo i urlajuće izleti iz Velike Sale.

U šumi nedaleko od Grada mladi mason je prolazio kroz zadnju fazu inicijacije....
Nešto nevidiljivo i urlajuće prolijetalo je među drvećem....
Nakon što je sakupio dovoljno osvećenih gljiva, osušio ih, samljeo, popušio polovinu a drugom polovinom zapušio sve tjelesne otvore, sada je sjedio u hladu kestena i koncentrisao se na sjedinjavanje sa Vrhovnim, Jedinim istinskim Bićem. Još više i jače se koncentrisao na spriječavanje svoje glave da se ne odšarafi i odleti u nepoznatom pravcu. Smoren od napora mladi mason nesmotreno zijevnu......