Bijeg iz zatvora Remetinec

Day 1,223, 23:39 • Published in Croatia USA • by ivomir
Nastavak priče...

GIOVE je cijelu noć crtao tlocrt zatvora. Sve ga je bilo milina za gledati kako on to stručno radi.
TLOCRT:


To je to! Prokopat ćemo tunel. S ovakvim tlocrtom naše čelije nema šanse da se izgubimo. Ja kao rudar uzeo sam na sebe dio o planiranju kopanja tunela. Trebala nam je još samo radna snaga i oprema za kopanje.
Dok smo išli na ručak ugledali smo za susjednim stolom naša dva suborca: Malog Crnju i Ceki101. Sjedamo pored njih i iznosimo im plan.
Dogovoreno je da Ceki101 nabavi alat tako da zavede čuvara alatnice, a Mali Crnjo je odmah shvatio da je on taj koji će kopat tunel. Naš plan je sad doveden do savršenstva.
Dok smo mi kretali nazad do svojih čelija, Ceki101 se uputio prema čuvaru. Zavrtio je malo guzom, namignuo mu i ušao u alatnicu. Čuvar se pridigao sa svog stolca gdje je od jutra ispijao boce rakijetine i krenuo za Cekijem:
- Sad ćeš vidit kako čiča ipipro drma! - promrlja u bradu.

Mi smo otišli nazad u svoju čelije i putem objasnili Malom Crnji u kojem smjeru da kopa da dođe do naše čelije. Nakon 3 sata vidimo Cekija kako veselo skakuče do čelije sa Malim Crnjom. Njihova čelija je bila pored naše pa smo uspjeli upitati:
- Ceki jesi uspio?
- Ma nisam sad, al za 10 minuta idem opet! - veselo prozbori Ceki

Opet smo bili osuđeni na čekanje. Kroz glavu nam je prolazilo koliko se Ceki žrtvuje za naš plan, kad se oslobodimo ima da dobi medalju za hrabrost!
Kad je pala noć, dovodi čuvar Cekija nazad. Navirujemo se kroz šipke i vidimo kako napokon vraća Cekija u čeliju i govori mu:
- Vojska eSrbije ti zahvaljaju!
- Ma nije bed! - veli Ceki i nježno poljubi ipipra za laku noć.

Čim se čuvar udaljio, Ceki vadi iz svoje stražnjice kramp i daje Malom Crnji. Mali crnjo odma počinje s radom jer je vrijeme nije na našoj strani. Prolaze sati i uskoro će zora, a mali crnjo još nije prokopo do nas. mi nervozno isčekujemo probijanje tog tunela. Pa nije vrag da mu za tih 20 metri treba čitava noć?! Napokon vidimo kako beton pod našim nogama puca i proviruje mala crna glavica. Bili smo sretni ko da smo rođenje gledali.
- Pa di si tolko? Cijelu noć ti trebalo da to prokopaš! Priznaj da si se odmaro! - oštrim tonom napadne ga GIOVE
- Ma nisam ni sekunde stao! - brani se mali crnjo - Niste mi rekli da ima i armature u betonu pa ju nisam imao kak slomiti nego da ju pregrizem!
- Jel vidiš moj Archi! Sve im moraš nacrtat il su beskorisni! - veli meni GIOVE.
- Nemoj tako GIOVE, trudio se kolko je znao. - kažem ja - Ajd Mali crnjo, kreni sad kopat prema sjeveru dok ti ne kažem da staneš!
- Ali umoran sam! - odgovara Mali crnjo.
- E, nemoj mi kidat živce - ljutito će GIOVE - popi malo vode i nazad na kopanje. Ko ti je kriv što si ljenčario cijelu noć, mi smo svi svoj dio posla obavili, a zbog tebe kasnimo.

Mali crnjo tužno pogleda u pod, uzme kramp i počne kopat. Giove i ja legli na svoje krevete da dalje radimo plan, a Ceki je čekao svog čuvara da ga odvrati od naše čelije. Mali crnjo je lupao i lupao što je iznerviralo GIOVEta:
- Pa sad ću da ga prebijem!
- Nemoj GIOVE! - smirujem ga
- Šta nemoj?! Gle ga kako buči i praši! Namjerno to radi da se ne mogu odmorit! Djubre jedno pokvareno - srdito će GIOVE.
Uspjevam smiriti GIOVEta i ušuškam ga u njegov krevet. Legnem i ja na svoj, jer nakon cjelonoćnog isčekivanja svladao me umor i uhvati me san.


Nastavak slijedi....