Vreme....
Panda monium
Prolazi vreme,tiho bez ikakve najave...I bez ikakve sanse za povratak!!Uzburkana reka vremena neumorno tece ka svom konacnom uscu koji je za svakoga od nas neminovan...Zeleli mi to ili ne iscurece pescani satic nasega zivota i nece biti vise ni jedno zrno nade...Ostace samo praznina!!
Kazu da je to isto vreme najbolji lek za sve...Kako ono tece tako rane zaceljuju i postaju deo proslosti...Lazu...
Ma koliko vremena proteklo i dalje cu uvek kada se neka plava kosa zaleprsa ispred mene pomisliti na oci plave kao nebo iznad Mediterana...Uvek cu osetiti nezni dodir na svome licu...Dodir nezne ruke koje vise pored mene nema...
I dalje cu u mislima pokusati da dodirnem usne vrele kao tropska vrelina...Odzanjace u glavi osmeh kakvog nigde nema...
Desi se po nekada da ispustim krik i dozovem tvoje ime...Ono isto za koje sam pisao svoje najdraze rime...
Ali niko se tada ne javi...Samo po neki zacudjeni pogled slucajnog stranca,bez pitanja i bez pogleda...Prazan pogled kao i moj koji se gubi u plavilu te kose nezne kao svila...
Vreme koje nista ne leci protice...I vraca slike koje ni sam nisam siguran da li zelim da zaboravim...A jos manje znam mogu li ih zaboraviti...Verovatno su postale trajni deo mene sa kojim moram da zivim...Kao sa svojom kaznom i svojim prokletstvom...
Ma neka sam proklet po hiljadu puta,neka mi dusa na ovom svetu zauvek luta,necu da idem dalje i da te zaboravu dam,nije vise kazna to sto sam zbog tebe sam...
To je moj izbor i odluka moja...I posle svega ti si jedina ljubav moja!!!
Time....
Time passes quietly, without a hint...and without any chance for return. The stirred torrent of time runs tirelessly towards its final confluence, inevitable for us all. Whether we wanted or not, the sandglass of our life will run out and there will remain no grain of hope...only emptiness!!
They say it heals all wounds..As it goes, the hurt goes too, into the past...but they lie...
No matter how much time passed, everytime a blonde hair flutters, I will always be dreaming of those eyes, blue as the Mediterrainean skies...I will forever feel the gentle touch on my face...the touch of a hand that is no longer mine...
In my thoughts I will reach and touch the lips warm as the tropical sun...Her laughter will ring in my mind, the laughter like no other...
Every now and then, it happens, I let out a scream and call your name, the same one I have put in my poems so many times.
But no one answers...only agazed eyes of a stranger, without a question or a recognition...empty eyes, like mine, lost in the colour of her hair gentle as silk...
Time that heals nothing passes by...And brings back pictures I am not certain if I ever want to forget...even less certain if I truly can...They have probably become an abiding part of me with whom I have to live...like a punishment and damnation of my own...
Well I be cursed thousands times, let my soul wonder this world forever, I will not move on and give you away to the oblivion, it is no longer punishment for being alone beacuse of you...
This is my choice and verdict...and after all you are the only love of mine!!!
Comments
Godine prodju dani nikad ..
vote + shout
PRVA xDDDD BRAWOOOOO
To je moj izbor i odluka moja...I posle svega ti si jedina ljubav moja!!! Mhm xDD
Auuu patiš 🙁 trep, trep
Hm, svako ima pravo da voli bilo koga a dali ce ljubav biti uzvracena, ...
Veoma retko hoce...Obicno osecanja ostanu jednosmerna iz nekog razloga...
Немој тако, нађу се сродне душе, али постави себи питање шта желиш од живота. Новац, моћ, звање, образовање, славу или сродну душу? Буди искрен према себи. Бог ће ти подарити оно чему жудиш али не можеш све имати.
Бол избија из сваке речи, друже.... ако је ово из душе, инспирисано нечим што ти се дешава, онда јебига. Стварно јебига. Боље је ако је ово написано у налету инспирације, а не бола.
У сваком случају, одлично је.
Skoro uvek pisem ono sto u tom trenutku osecam..
Daj link da je banujem
I na kolac ako treba, ona će meni mom drugu da obara zdravlje na nulu kako je se digne, e pa neće da može, jesam ja admin il nisam
Dogovorili smo se vec sta ti je ciniti!!haha
mazohist...
Prva ljubav??
Nije prva ljubav!!
ishhh steta... meni izceznula..bas tako ko sto si napisao... Ode i nestade ko da je u zemlju propala... al jbg takav osecaj se nikad ne zaboravlja...😁
evo vote za emociju, iako reka ne moze da tece ka izvoru : P
hahahaha!!!Tako ti je to kada pises iz glave u ovo vreme,posle dva dana ne spavanja!!Ako sam samo to pogresio nije strasno!!hahaha
Hvala sad ce da prepravim!!
ma to je nebitno, zar moras da ispravljas... ne menja izreceno 🙂
Ma i to sto kazes i ovako ni ja ne znam sta sam hteo da kazem...hahah
Svaka cast za clanak. Pretplatio sam se na tvoje novine, a sada cu da citam i neke starije clanke. Hvala sto si napisao ovo. Super.
Срби не плачу и немају осећања!
Godine qrtzu prolaze, a ja...
"Ma neka sam proklet po hiljadu puta,neka mi dusa na ovom svetu zauvek luta,necu da idem dalje i da te zaboravu dam,nije vise kazna to sto sam zbog tebe sam..."
http://www.youtube.com/watch?v=XoylgeKO4jg
nadam se da nije jedna od onih Albanki.......
misliš na travu?
ne,mislim na Albanku/ženu iz uvoza
♥
(jednostavno, na izgled smireno, a ustvari prepuno iskrenih osećanja.....lepo je 🙂
Ti mora da si u prošlom životu bio žensko 🙂
Zaista dirljiv članak, preplavljen snažnim emocijama... Evo ide shout... 😉
Rane zacele, ostanu ožiljci... Vremenom dođe neko ko pomogne i ublaži bol, skrene misli... Otkriješ nove, drugačije radosti i nađeš u njima sebe...
Ipak vreme to zaleči...
Patetika za streljanje, interpunkcija za tri elektricne stolice, pravopis za gasnu komoru, sve u svemu dozivotna za sirenje defetizma. Pravi primer sms proze i srozavanja standarda.
Tesko tebi sa takvom pamecu i takvim citaocima.
Citaj malo, mozda ce ti pomoci u toj tvojoj sms prozi i poeziji zavicajne provenijencije.
Znam da je sve ovo samo igra, ali clanak je stvarno odvratan u svakom pogledu, jednostavno ti se mora reci da lupas gluposti, pre svega zbog tebe jer si u velikoj duhovnoj zabludi.
Svako dobro!
v
V
v+s3025 vrati sub ili ide unsub
o7