PROPAGANDA GALAMOM I TROLANJEM

Day 1,147, 10:32 Published in Croatia Greece by I am not dSoKre


U zadnjih nekoliko tjedana sam shvatio da mnogi od nas ne poznaju pravila igre, da nisu upoznati sa značenjem pojedinih izraza, ali da su vrlo vješti u galami i propagandi koja se koristi kao vrlo uspješno sredstvo za zbunjivanje ljudi i u konačnici izvrtanje istine. Ja bih to nazvao HDZ-ov sindrom, jer naime oni su poznati po tome da sve što nije po njihovom automatski upada u kategoriju jugonostalgije i komunjara i tako mantraju kao budistički svečenici u svojim zlatnim hramovima. I bilo bi to tragično da nije smiješno kada stara komunjara Šeks koji se 90' samo presvukao u velikog Hrvata ne viče komunjara nekom 25godišnjem SDP-ovcu koji skoro u Jugoslaviji nije rođen, a kamoli da je bio član partije ili išta slično. Zašto to govorim?



Zato što sam primjetio da ima pojedinih igrača koji primjenjuju istu taktiku i koji vole izvrtati činjenice i tako svakog igrača koji se izjasnio da bi potpisao privremeni mir sa Srbima automatski trpaju u koš kao da isti žele i savez sa njima što nije istina. Jedan od tih igrača sam i ja, ali ne želim pisati ovdje članak o sebi i praviti od sebe neku žrtvu, jer se tako ne osjećam. Jedino što znam je da imam pravo na svoje mišljenje i da sve što se do sada radilo je teška propaganda. Eto pročitao sam i prvo obraćanje novog predsjednika (prije bilo kakvog laprdanja da objasnim da ga podržavam u njegovim koracima za sada) i zasmetala me jedna stvar. Prošlom predsjedniku se predbacivalo kada je neke odluke donosio na svoju ruku, a ni ovaj nije ništa drugačiji i nitko mu to ne spočitava. U čemu je problem?



Onda sam shvatio da odluke ovog predsjednika se podudaraju sa onim najgrlatijima i sada je sve u redu, ali kad su odluke bile kontra njihovom razmišljanju onda su svi istomišljenici zajedno sa bivšim predsjednikom bili jugonostalgičari. Znam da će se sada neki javiti i reći, da je to volja naroda, slični komentari se mogu pročitati i tom u članku, ali dok se u nekoj anketi ne izjasni barem 50% građana ili barem 50% onih koji glasaju, a to je oko 1000 ljudi, ja nisam dovoljno hrabar reći da je 70% od 150 glasova volja naroda. Smatrate li i vi da je 100 glasova za neku odluku od mogućih 2000 mazanje i mojih i vaših očiju? Znači ovdje sad ne ulazimo u same odluke i što se odlučuje, ali zapitajte se ima li netko pravo na temelju 5% ukupnog glasačkog stanovništva reći da je to odluka naroda? Ako ćemo pošteno, sve privatne ankete nebi trebale imati mnogo značaja pri donošenju važnih odluka nego bi vodstvo trebalo imati nekakvu mogućnost provođenja službene ankete, referenduma, nešto slično kao kada se birao prvi predsjednik nakon našeg brisanja, ali ovdje i mi svi moramo biti svjesni da se ne može narod pitati za sva pitanja, jer predsjednik može biti pozvan na inzvaredni sastanak gdje mora iznjeti svoje stajalište koje je u konačnici stajalište cijele države, ali to nas opet dovodi do toga da pametnije biramo predsjednika ako nam neke odluke nisu po volji.



Mnogi izrazi su bili neshvaćeni i interpretirani pogrešno, ali ovdje bih samo spomenuo riječ BEZUVJETNO, jer mislim da se oko ove najviše pokazalo neznanja i svima koji su se čudili ovoj složenici mogu samo poručiti da malo više čitaju. Naime ovdje se čak ništa ni ne skriva kao u riječi NEPRIKOSNOVEN. Kad vam netko kaže neprikosnoven onda morate znati značenje te riječi jer vam ona sama ništa ne govori (neprikosnoven – iznad svih, bolji od drugih, u engleskom se koristi izraz supreme), ali barem u riječi bezuvjetno nema mudrovanja (bezuvjetno – bez uvjeta) i nema nikakve poveznice bezuvjetni mir sa bezuvjetna predaja, jer to bi značilo da i ako ja kažem neprikosnoveni mirotovrac i neprikosnoveni lopov da postoji poveznica između lopov i mirotvorac (nadam se da sam ovdje nabacio barem glazuru koliko su neki nenačitani, neobrazovani ili se samo prave glupi ili vole galamiti i trolati i izvrtati činjenice).

Još nešto bih volio razjasniti. Igrajmo igru dostojanstveno. Dopustimo pravo na drugačije mišljenje i ne imputirajte drugima što su htjeli reći i što su mislili jer to nije lijepo i vrlo je bezobrazno, a istovremeno je i drska laž, osim ako nemate sposobnost drugima čitati misli, u tom slučaju se ispričavam unaprijed.



Primjer izvrtanja činjenica i imputiranja: Ako kažem da se saveznicima ne treba pomagati samo radi časti i ponosa to ne znači da želim izdati saveznike, ali ako neki od tih saveznika izda nas onda je logično da nemam više moralnu obavezu i neće mi biti ponos uništena ako tog istog saveznika ne branim. Zašto to spominjem?
Povezano je sa stanjem u Edenu i našim saveznicima. Već više puta se spominje raspadanje Edena, Hrvatsku se guralo u razne saveze, ali većina tih razmišljanja su bile projekcije: što, ako? Barem sam ja to tako doživio, nitko nije direktno pokrenuo udruživanje Hrvatske u neki novi savez.



Moj stav: Kako je na posljednjem sastanku Edena ipak dogovoreno da savez nastavlja dalje, naravno da Hrvatska treba poduprijeti sve članice i zajedničke ciljeve, ovdje prvenstveno mislim na Rumunjsku i ako ikada i dođe do trenutka da moramo birati Poljska ili Rumunjska, mislim da tu nema dileme. Poljaci si možda dopuštaju i previše, naime oni bi kakili na dvije školjke, ali mislim da se niti jednoj članici to nebi trebalo dopustiti i da je Eden ovdje bio previše popustljiv. Pravila trebaju za sve biti ista.

Vezano uz mir sa Srbima. Moje mišljenje je da još uvijek savezu možemo više pomoći ako se nećemo trošiti sa Srbima, pogotovo Rumunjima ako na njih navale udruženo POL-HUN-SRB.


Osvrnuo bih se i na prijedlog koji je netko nabacio da vezano uz Poljske odluke i mi potpišemo MPP sa Nijemcima jer oni su naši veliki RL prijatelji isto kao što su Mađari Poljacima. Nitko sretniji od mene, jer i imam nešto njemačke krvi, ali mislim da bi to ipak bila ishitrena odluka i to samo s ciljem truciranja Poljacima. Ako u jednom trenu Poljaci budu izbečeni iz Edena ili sami odluče otići u tom slučaju sam svakako za.



Vezano uz neke ostale države. Je li netko malo razmišljao kakav je stav Francuske. Da li se probalo možda diplomatskim putem nagovoriti Francusku da razmisli o ulasku u Eden sad kad više ništa nije jasno u kakvom je stanju Phoenix, tko je tamo i da li uopće formalno više postoji.

Inicijativa o uvođenju barem jedne arapske države mi se čini super, nevezano da li će biti uz nas ili ne, ali ako su uvedene države kao Taiwan, Singapur, Cipar onda mislim da jedna Saudijska Arabija ili Egipat to svakako zaslužuju, a ostalom treba malo popuniti ono sivilo u Africi.

Uživajte i malo u muzici.

http://www.youtube.com/watch?v=zbKrihW-XVs