Nemogući savez...

Day 2,241, 00:21 Published in Ireland Ireland by Bad BIue Boys


I'd like to apologise to my readers who doesn't speak Croatian, but I just have to publish this on my native language, it's a message to two communities, eSerbian and eCroatian..



Još jedno jutro, čitanje novina, pa onda eNovina, ispijanje kavice, pa lagano obavljati dnevne obaveze. Zime nema, kao da je već prošla, sve se nekako mjenja..osim erepa. Ovdje i dalje stara dosada. Ovdje se i dalje čeka Poljake ili Španjolce da možda izaberu nekog Predsjednika koji će imati dvije kuglice između nogu i možda odlučiti ovu igru učiniti zabavnom….u eSrbiji sve po starom, biraju i dalje iskusne ljude za savez, ubijaju i oni svoje igrače dosadom, džabe im 10/10..kad populacija umire...

Tko će duže izdržati u ovom ritmu? Mi kojima je i najmanja pobjeda uspjeh koji slavimo, ili oni...koji više nemaju niti što slaviti? Bit će to jedna napeta utrka, a ponajviše dosadna. Koja će država izgubiti najviše igrača ovaj mjesec? Mislim da je to najveća nepoznanica, jedina nepredvidljiva u ovoj igri…



Razmišljam tako o tome, pa sam se zapitao..mora li to baš biti tako? Zašto toliko dugo čekamo neki pomak? Poznata je činjenica da se ni Srbima ne sviđa TWO, pogotovo Španjolci, od Poljaka žive, pa ajde, neće pljunit u ruku koja ih hrani...ali ni njima se više ne da čekati..pa zašto onda čekamo?

Šta ako?
Šta ako prestanemo čekati Poljake, koji će ako treba ugasiti igru, ali neće dati svojih 10/10...takav su narod, nisu napeti. Šta ako postoji neka alternativa? Koja bi bila alternativa uzaludnom čekanju Poljaka? Po mom mišljenju bilo koja, pa čak i ona ekstremna…

Mislim da se ova igra odvrtila u toliko monotonih krugova da smo došli do tog stadija kada bi i nama i srbima odgovaralo da napravimo nešto što od nas ne očekuju. Imam osjećaj kao da nas Poljaci gledaju i smiju nam se, jer znaju da nema toga što može spojiti, usuđujem se reći, dvije najjače države eSvijeta...zašto im ne bi lupili onako jedan odgojni šamar i učinili nešto što od nas ama baš nitko ne očekuje? Zašto se ne bi mi malo njima smijali? Mislim da bi nešto ovako ekstremno probudilo razne osjećaje među nama. Ima tu jako puno onih koji su tvrdili da “će se radije zauvijek odlogirati nego biti sa Srbima”, štoviše, i ja sam bio jedan od njih. Ali, ova igra me naučila onu “Nikad ne reci nikad”. I stvarno, zašto ne bi napravili sami sebi zanimljiviju igru. Mislim da smo dovoljno dugo ovdje da smo sa Srbima stvorili određeno poštovanje, međusobno poštovanje na kojemu se može graditi nemoguć savez. Savez ljutih rivala, koji bi spojeni predstavljali silu, prijetnju svima ostalima...silu koja bi pred sobom pregazila sve što joj padne na pamet, silu koja bi poremetila sve dosadašnje veze, sva dosadašnja prijateljstva u ovoj igri...Grci ne bi imali ništa protiv toga, štoviše, mislim da bi oni bili treća sila te osovine, ima tu puno kandidata i za četvrtu i petu...pa zašto ne bi promješali kuglice i promjenili raspored boja na karti?

Nemoguć savez, a tako moguć. Nestvaran, a tako lako ostvariv. Jesmo li spremni? Ili se vraćamo ovom uzaludnom krugu i čekanju Poljaka...dok nam se oni i dalje smiju, i bacaju mrvice kako bi ih i dalje čekali…

Jesmo li spremni?




Signed,
Don Croata