Join the new world

Odmah bi odbacio sve komentare koji kažu da RL ne smije utjecati, kako savezništva nisu vječna te se interes s vremenom mijenja.

Naime, nisam protiv mira sa Srbijom zbog RL razloga ili „ljubavnih“ osjećaja prema saveznicima, već ne vidim razloga sklapanju mira u trenutku kad eSrbija ima na dlanu drugo „brisanje eHrvatske“. Koliko sam shvatio iz članka ehrvatskog predsjednika eSrbi su nam ponudili mir, a mi ga, odnosno naša vlast objeručke prihvaća.

Izgubili smo dvije regije

Nikome nije drago gubiti bilo kakve regije i sve se doživljava kao poraz koji onda predstavlja duševnu hranu stanovitoj ljudskoj vrsti tzv. „trolovima“ koji eto komentiraju kako su pametniji, bolji, imaju spojene obrve, ne tuširaju se redovito, što ih čini muževnijima pa sve Hrvatice trče za njima.
Svatko normalan zanemaruje glupe članke i komentare, a pozivi na racionalno razmišljanje u trenutku gubitka dvije regije i nužnost sklapanja sporazuma su iracionalni. Ništa se nama ne događa što se nije dogodilo ili se događa puno jačim državama od nas.

Mađari su naime, bili obrisani i nekoliko puta bili pred brisanjem, Rusi dugo nisu ni znali za svoju državu, Španjolci su kao i Mađari bili obrisani, a teško je i pratiti tko im sada uzima regije Francuzi ili Brazilci, Rumunjima svako malo susjedi uzmu pokoju regiju, Amerikanci su ostali na jednoj regiji od 50, te su ih poslije gubili u pokojim napadima Rusa i Britanaca itd. Ovo se odnosi na države kudikamo jače od nas, pa nitko ne pravi dramu od toga. Hrvatska je jednom bila obrisana i sada je izgubila dvije regije i to nama odmah predstavlja „dramaturgiju“.

Smisao pregovaranja

Gubitak dvije regije nije neočekivan, jer kad god se logirate možete vidjeti da je eSrba gotovi triput više online. Činjenica je da smo puno više izgubili aktivnih i jakih igrača od Srba pa ovi porazi i ne predstavljaju nekakvo iznenađenje, a na stranu stavimo špekulacije o varanju, jer u tim stvarima nema anđela ni u jednoj državi. Kad još vidim da je i Ratrak progovorio turski, jasno je da je kod nas gubitak puno veći. Prije oko godinu dana, kad je eHrvatska obrisala eSloveniju online je bilo oko 550-600 igrača u eHrvatskoj, dok su eSrbi imali 300-400, tu čak ne računamo Slovence. Ovo ne govorim zbog potcjenjivanja, nego radi usporedbe.

I u ovoj godini smo više puta imali 500-600 igrača u važnim trenutcima, ali u ovih par dana najviše 200, kad se eto „odvija povijest eHrvatske i važan je svaki gold za obranu naše presvete domovine“. Srbi su s druge strane imali preko 1000 ljudi online, kad su branili Lionking, što će malo tko dostići, a razvidno je da su i oni puno izgubili od nekadašnje sile. No, u ovim uvjetima, 300-400 ljudi online i to dobro organiziranih, sasvim je dovoljno za velesilu.

Ipak, nisu ni oni svemogući, a ako oni nama nude mir očito je da su svjesni da nemaju naograničenih resursa niti će uvijek naći dovoljan broj spremnih ljudi, a ako uspiju u konačnom brisanju eHrvatske s tim će imati samo probleme i hrvatske trolove koji će im vraćati komentarima nakon oslobađanja svake regije.

Dakle, eHrvatska nije pala, ali u ovom trenutku je omjer snaga na strani Srbije čime pridonosi njihova masovnost. Ali i oni su svjesni da se eHrvatska ne predaje do zadnjeg i brisanje još 5 regija neće biti nimalo lako, a odmah se postavlja pitanje koliko imaju snage za dalje nakon što su uspjeli s BiH i ako uspiju obrisati Hrvatsku.

eSrbija nudi mir u trenutku osvajanja dvije regije i očito ima jače karte u ruci, a mi odlažemo karte, a da ih nismo ni pogledali.

Postavlja se pitanje što Srbija dobiva mirom, zadržava naše regije Liku i Južnu Dalmaciju koje imaju resurse njima bitne do kraja mjeseca ili Istru koju nije još ni osvojila, za daljnje napredovanje. Znači, dovoljno za oporavak i daljnju invaziju gdjegod su planirali. Mi se predajemo bez borbe, iako je to jedna od stvari s kojima smo se do sada mogli ponositi i spočitavali svima drugima.

Ove nove promjene, odnosno verzije igrice dovele su do toga da više nema epskih bitaka, koje su se odvijale jednom mjesečno, već gotovo svaka dva dana imate „povijesnu“ bitku za Slavoniju i Vojvodinu u trenutku kad se odvija još bar 15 povijesnih rumunjsko – mađarskih, španjolsko – francuskih, kanadsko – britanskih, poljsko – njemačkih, rusko – finskih .... bitaka. Stoga su članci tipa, saveznici nas izdali i sl. besmisleni, ako rumunjske, kanadske, američke i ostale novine stavljaju prioritet broj 1. bitku za hrvatsku regiju. Ni mi ne trošimo silne golde za njihove bitke.

Hrvatska kuknjava, jal i „mi smo najgori“

Prije ovih napada na hrvatske regije bili smo u superiornijem položaju i s Rumunjima obrisali Mađarsku, krenuli i na Vojvodinu i sve je izgledalo idealno. A nakon „turskog i brazilskog“ baby booma, kreće lošije po naš savez, ali to nije prvi ni zadnji put.

Kod Hrvata, a to se odražava i na eHrvate, karakteristično je da sebi pripisujemo titulu naj u svemu. Pa smo najkorumpiraniji, najzaduženiji, najpokvareniji, Sabor nam je najveći kokošinjac, najlošiji međuljudski odnosi i sl.

Time si previše umišljamo, pa mislimo da smo zbog toga što je „Durex“ proveo anketu i Hrvate proglasio drugima u svijetu po broju snošaja, veliki ševci. Odnosno, što Srbi misle da zbog Bate Živojinovića i „ja ću da te karam“ svaka Hrvatica sanja o Srbinu. Istina je da mi nismo bili iskreni u „Durexovoj“ anketi niti su Srbi zbog Bate san svake Hrvatice, jer i kod njih ima papaka u istom omjeru kao i kod nas i ne pomažu im ni spojene obrve ni crna kosa.

Isto tako, Berlusconi i Betino Craxi strpaju sve Sanadere Balkana u mali džep po kurupciji, a na to nisu imuni ni Austrijanci ni Nijemci, pa ni razvikani Finci koji Slovencima bez problema tiplaju za kupnju svojih oklopnih vozila. Uz to, kad pogledate snimke ukrajinske, korejske, talijanske ili pak srpske skupštine ovi naši sabornici izgledaju kao časne sestre.

Međutim, ipak smo u nečemu naj, a to je u kuknjavi, defetizmu, pesimizmu i lošem raspoloženju, koje kao da je začaralo Hrvate, pa jedva čekamo kako ćemo se žaliti na to da je nama najgore i nitko nam ne može pomoći, a i sami pridonosimo svim gore navedenim „naj“, pa nisu političari korumpirani jer su se takvi rodili, već se svakoj budali ne da čekati u redu pa donese kilu kave ili kulen kako bi njegov predmet prije došao na red, uspoređujemo se s drugim „zapadnim državama“, a da mnogi nikad nisu napustili granice Lijepe naše niti znaju strani jezik, silom bi htjeli promjene u državi, ali da mimoiđu nas osobno.

Stoga treba reći NE, kuknjavi, promjeni saveza bez jasnog razloga i miru u situaciji kad još uvijek nismo poraženi.
Ne smijemo zaboraviti riječi Frana Krste Frankopa koje su stoljećima ostale u našem narodu:
„NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO"

Srećom, ovo je ipak igrica u kojoj neće nitko poginuti, pa se nemamo čega bojati, već nam preostaje borba do zadnjeg.

S poštovanjem,

Rockyrd